Alojzije Guanelle rođen je 19. prosinca 1842. godine u Fracisiu, općini Campodolcino, biskupija Como. Idućeg dana je kršten. Njegovi roditelji, Lorenzo i Maria Bianchi, bili su uzorni kršćani, posvećeni obitelji, poljoprivredi i stočarstvu. U obitelji se redovno molila krunica, ali i čitani životopisi svetaca te njihova djela koja označavaju apostolat. Imali su 13 djece. Život don Guanelle je, kao i don Boscov, bio obilježen snom u devetoj godini, na dan njegove prve pričesti; jedna Gospođa (Blažena Djevica Marija) pokazuje mu sve ono što će trebati raditi za siromašne. Još od djetinjstva, njegov život bio je stalna prisutnost na mjestima gdje je bilo poziva u pomoć i gdje je trebala podrška drugima. U slobodno vrijeme zanimao se za društvena pitanja, skupljao je i proučavao ljekovito bilje te čitao povijest Crkve.
26. svibnja 1866. bio je zaređen za svećenika, te je tom prilikom rekao „Želim biti vatreni mač u svetoj službi“. “ Novi svećenik s entuzijazmom ulazi u pastoralni život u Valchiaveni. Od samog početka u Savognu otkriva vlastite pastoralne interese: obrazovanje mladih i odraslih, vjersko, moralno i društveno uzdizanje župljana, obrana naroda od napada liberalizma i posebna pozornost najsiromašnijima. Željan radikalnijeg vjerskog iskustva, odlazi 1875. kod don Bosca u Torino i daje privremene zavjete. U prve dvije godine kao salezijanac, bio je ravnatelj Oratorija Svetog Alojzija u Borgu San Salvariju u Torinu, dok je u studenom 1876. otvorio novi oratorij u Mondovi. Godine 1877. bila su mu povjerena kasna zvanja koje je don Bosco nazvao „Marijini sinovi“. Divljenje don Boscu imalo je korijen u temperamentima koji su bili jako slični: poduzetni, apostoli ljubavi, odlučni, poštivani očevi, s velikom ljubavlju prema euharistiji, Gospi i papi. Salezijanska duhovnost i pedagogija bile su osnova za formaciju i misiju budućeg utemeljitelja. U don Boscovoj školi učio se mirnom i ljubaznom pristupu mladima te preventivnom sustavu. Imao je želju spašavati braću s velikim apostolskim naletom.
Na poziv biskupa vraća se u biskupiju i brine za mladiće u potrebi. 1881. godine kao župnik pronalazi skupinu djevojaka posvećene potrebitima, koja postaje izvor nove kongregacije: Kćeri Svete Marije od Providnosti. S radom počinje „Kuća Božanske Providnosti“ koja postaje glavna kuća dvjema kongregacijama – muškoj i ženskoj. S povećanjem broja siromaha, također rastu srca i ruke koje će ih voljeti i za njih raditi. Pored družbe sestara, don Guanella saziva grupu svećenika koje naziva „Sluge Milosrđa“. „Ne može se mirovati dok ima siromaha koji trebaju pomoć“, često je ponavljao na svojim hodočašćima. Zbog toga dvije su družbe išle po različitim talijanskim regijama, u susjednu Švicarsku. Alojzije Guanella dolazi u Rim 1904. godine da bi bio bliže papi i tako pokazao svoju vjeru Crkvi preko svijetlog svjedočanstva apostolske ljubavi i žara. Papa Pio X., koji je shvatio veličinu duše don Guanelle, s poštovanjem mu povjerava želju za gradnjom crkve posvećene svetom Josipu. U župi tako niču Štovatelji svetog Josipa, molitvena zajednica koja moli za umiruće. Sveti Pio X. htio je biti među prvima upisan u zajednicu. U prosincu 1912. don Guanella odlazi u Ameriku među talijanske iseljenike. Vraća se 1915. te pomaže potresom stradalom Abruzzu. Uz njega je i prečasni Aurelio Bacciarini, prvi župnik crkve Svetog Josipa, njegov nasljednik u družbi Sluga Milosrđa.
Duboka povezanost između don Bosca i don Guanelle proslavljeni su u molitvi koju don Alojzije piše u mjesečniku Božanske Providnosti, u kolovozu 1908. godine: „Velika duša don Bosca koja štiti Družbu svojih sinova, sada mnogobrojnih salezijanaca. Svrni svoj milostivi pogled na Institut Božanske providnosti, pruži dobronamjernu zaštitu svima koji pripadaju ovom djelu te svom odanom štovatelju i učeniku“.
Don Alojzije Guanella umro je 24. listopada 1915. Sav njegov ljudski i duhovni život možemo sažeti njegovim posljednjim riječima: „In caritate Christi.“Kristova ljubav prosvjetljuje život svakog čovjeka, otkrivajući kako se ne gubi ništa kad se dajemo drugome, nego se u potpunosti ostvaruje naša prava sreća“.
MOLITVA
Gospodine Isuse,
Došao si na zemlju da bi svima ponudio Očevu ljubav
te da budeš potpora i utjeha malima i nevoljnima.
Zahvaljujemo ti što si nam darovao Svog vjernog slugu,
svetog Alojzija Guanellu, kao jeku Božje ljubavi.
Daj da njegov životni primjer može sjati
u svem svijetu na slavu Boga Oca i na spas kršćanskog naroda.
Po njegovu zagovoru, daj nam milosti koju molimo…
Daj nam da možemo nasljedovati njegove kreposti:
gorljivu pobožnost prema euharistiji,
bezbrižno povjerenje u Providnost,
ljubav prema najsiromašnijima,
pastoralni žar za tvoj narod,
tako da zajedno s njim možemo
primiti nagradu radosti koju si nam pripremio u Očevoj kući.
Amen.