EUZEBIJA PALOMINO YENES
EUZEBIJA PALOMINO YENES

EUZEBIJA PALOMINO YENES

Euzebija Palomino Yenes rodila se pred kraj XIX. stoljeća, 15. prosinca 1899. u Cantalpinu, malom mjestu pokrajine Salamance (Španjolska) u jednoj obitelji toliko bogatoj vjerom, koliko materijalno siromašna. Tata Augustin, čovjek velike dobrote i nježnosti, radi kao sezonski radnik za zemljoposjednike, dok mama Juana Yenes pazi na kuću i četvero djece. Zimi selo odmara i nedostaje posla i kruha. Tako je tata Palomino prisiljen pitati pomoć i milostinju od drugih siromaha u obližnjim mjestima. S njim ide njegova mala Euzebija, a s već sedam godina svjesna je cijene poniženja: uživa u tim šetnjama po kozjim putovima i sretno skakuće oko tate koji joj pokazuje ljepote stvorenoga, od svjetlosnoga puta Castille preko značajnih vjerskih obilježja. Zatim, došavši do jedne seoske kuće daruje osmijeh ljudima koji ih primaju i „za ljubav Božju“ pita za kruh.

Prvi susret s Isusom u euharistiji u dobi od osam godina pobuđuje u djevojčici iznenađujuću percepciju važnosti pripadanja i potpunog darivanja Gospodinu. Vrlo brzo mora ostaviti školu da bi pomogla obitelji i nakon što tako brzo sazrijeva – sama djevojčica – zajedno s još nekoliko djece iz mjesta, dok su roditelji na poslu, odlazi sa starijom sestrom u Salamancu s 12 godina i zapošljava se u jednoj obitelji kao dadilja.

Upoznaje sestre Kćeri Marije Pomoćnice nedjeljom popodne, pohađajući oratorij. One traže njenu suradnju u pomoći zajednici. Euzebija prihvaća vrlo rado i odmah se baca na posao: pomaže u kuhinji, nosi drva, čisti kuću, prostire rublje u velikom dvorištu, prati učenice u državnu školu i obavlja druge dužnosti po gradu.

Euzebijina tajna želja bila je potpuno se posvetiti Gospodinu, za to je sada više nego ikad molila i radila. Govori: „Ako marljivo ispunim svoje dužnosti, svidjet ću se Djevici Mariji i jednog dana uspjet ću postati njezina kći.“ Ne usudi se to pitati radi svoga siromaštva i manjka obrazovanja: držala je da je nedostojna te milosti: ipak je to jedna velika kongregacija, mislila je. Poglavarica u vizitaciji, kojoj se povjerava, prihvaća je majčinskom dobrotom i uvjerava je: „Ne brini se nizašto.“ Rado je prihvaća u ime vrhovne poglavarice.

Dana 5. kolovoza 1922. počinje novicijat. Sati učenja i molitve, zajedno s radom, ispunjavali su Euzebijine dane koja je maksimalno radosna. Nakon dvije godine, 1924. daje prve redovničke zavjete koji je vežu za ljubav Gospodnju. Poslana je u kuću u Valverde del Camino, gradić od oko 9.000 stanovnika na krajnjem jugozapadu Španjolske, u rudarskoj zoni Andaluzije prema granici s Portugalom. Mladi iz škole i oratorija na prvi pogled ne skrivaju razočaranje: novopridošlica je beznačajan lik, mala i blijeda, nije lijepa, s velikim rukama i još ima ružno ime.

Sljedećeg jutra mala sestra je na radnom mjestu: posao je raznolik, od zadaća u kuhinji, na porti, garderobi, čuvanja malenog povrtnjaka i asistencije djeci u oratoriju. Uživa „biti u Gospodinovoj kući svaki dan u životu“. U toj se lijepoj situaciji njezin duh osjeća još više počašćen te dolazi do najviših sfera ljubavi. Malene su ubrzo zarobljene njezinim pričama o misionarima, životima svetaca, o epizodama marijanske pobožnosti ili o anegdotama o Don Boscu kojega se sjeća zahvaljujući dobroj memoriji. Zna djecu držati privučene i budne snagom svojih uvjeravanja te svojom jednostavnom vjerom.

U sestri Euzebiji odražavala se sva ljubav Božja i jaka čežnja za Njim: njezini radni dani to stalno pokazuju te njezine omiljene teme za razgovor: na prvom mjestu je Isusova ljubav prema svim ljudima, koji je za nas podnio muku. „Isusove Svete Rane“ ime je knjige koju sestra Euzebija čita svaki dan. Od didaktičkih ideja do jednostavnih „vijenaca“ koje često savjetuje svima. U svojim pismima predstavlja se kao učenica i širiteljica Božanskog milosrđa prema Isusovu ukazanju poljskoj redovnici, danas svetoj Faustini Kowalskoj. U Španjolskoj je pisma objavio otac Juan Arintero.

Drugi „pol“ utjelovljene pobožnosti i vjeronauka sestre Euzebije bio je „Prava marijanska pobožnost“ koju je naučila od francuskog sveca Alojzija M. Grigniona de Montforta. To će biti duša i oružje apostolata sestre Euzebije tokom cijeloga života. Cilj su djevojke, mladi, majke, sjemeništarci, svećenici. „Vjerojatno u Španjolskoj nije bilo župnika – rečeno je – koji nije dobio pismo od sestre Euzebije i prijedlog za predavanje Mariji“.

Kada na početku tridesetih godina Španjolska ulazi u revoluciju radi bezbožnika koji uništavaju religiju, sestra Euzebija ne oklijeva u podnošenju posljedica, spremna je na sve. Daje se Gospodinu kao žrtva za spas Španjolske, za slobodu religije. Bog prihvaća žrtvu. U kolovozu 1932., javljaju se prvi simptomi iznenadne bolesti, zatim astma koja ju u različitim trenucima uznemiruje te je počinje mučiti do krajnjih granica zajedno s drugim složenim problemima.

U to vrijeme, njezine krvave vizije nanose joj još veću neobjašnjivu fizičku bol. Dana 4. listopada 1934., dok su neke sestre molile s njom u sobi, ona se zaustavlja i prekida: „Puno molite za Kataloniju.“ Tada započinje ustanak radnika u Asturiji i Barceloni (4.-15. listopada 1934.) koje su bile predviđene. Krvave vizije ima i njezina draga ravnateljica, sestra Carmen Moreno Benitez, koja će biti streljana s još jednom sestrom 6. rujna 1936.: bit će proglašena blaženom 2001., nakon potvrde o mučeništvu.

U međuvremenu se bolest sestre Euzebije pogoršava: liječnik priznaje da ne zna definirati bolest, koja uz astmu, izvrće njene udove. Oni koji je posjećuju, osjećaju snagu i sveto svjetlo koje zrači iz njenih bolnih udova. Unatoč tome, potpuno je netaknuta mentalna snaga, osjećaji i ljubaznost u ophođenju s drugima. Sestrama koje joj pomažu obećava: „Vratit ću se u šetnju.“

U noći s 9. na 10. veljače 1935., sestra Euzebija umire. Cijeli dan njezino su osjetljivo tijelo častili tolikim cvijećem, posjetili su je svi u Valverdeu. Svi su imali isti dojam: „Umrla je svetica.“

MOLITVA

Bože, koji si oblikovao srce
blažene djevice Euzebije
po vazmenom otajstvu svoga Sina,
daj nam da ojačani njenim primjerom poniznosti i sreće,
stalno rastemo u tvojoj ljubavi i u službi siromašnima.
Molimo Te, proslavi ovu svoju službenicu
i po njezinom zagovoru, daruj nam milost koju te molimo.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)