Osnivač i Povijest
Mala zajednica sestara Uskrsnuća osnovana je 1977. godine u Salezijanskoj misiji u San Pedro Carchá (Gvatemala) od strane svećenika Jorgea Puthenpure, indijskog salezijanca koji je bio misionar među domorocima u Gvatemali od 1970. godine.
U svibnju 1976., salezijanski nadzornik, don Ricardo Chinchilla, neočekivano je predložio organizaciju skupine djevojaka koje bi mogle pomagati redovnicama tijekom posjeta selima, djelujući kao prevoditeljice i kao domaći redovnički zajednica. Mlade djevojke, sve iz tog područja i većinom nepismene, s prosječnom dobi od osamnaest godina, željele su pomoći svojoj domaćoj zajednici na način na koji su to činile redovnice. U početku su, uz pomoć redovnice, naučile čitati i pisati te su se posvetile studiranju kateheze. Istodobno su učile jednostavne ženske poslove. Čim bi naučile nešto novo, željele su to naučiti i svojoj domaćoj zajednici. Brzo su im se pridružile i druge djevojke. Sve su bile iznimno zainteresirane za učenje i pripremu za svoju budućnost.
U rujnu 1977. godine, nove “volonterke” koje su živjele s ovim sestrama, pod vodstvom don Jorgea Puthenpure, salezijanskog misionara, počele su zajedničko iskustvo života s namjerom da ga učine trajnim u neovisnoj kući. Upalile su uskrsni svjetlo i dale mu ime “Mala zajednica sestara Uskrsnuća”. Ove mlade žene organizirale su se, birale vođstvo u skladu s njihovim kulturnim tradicijama i uz pomoć salezijanca formirale novu zajednicu. Iako su na početku bile pomalo zbunjene i dezorganizirane, uskoro su otkrile da mogu biti glavne junakinje vlastitog života i da mogu živjeti u službi ostanući vjerne svojoj kulturnoj baštini.
Tijekom siječnja 1980. godine, tri djevojke iz grupe izrazile su želju da osnuju malu zajednicu kako bi služile seljacima. “Mala zajednica sestara Uskrsnuća” odobrena je od Monsignora Gerarda Floresa Reyesa kao Redovnička zajednica Društva vjernika. Istog dana, četrnaest djevojaka koje su ranije privatno položile zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti pristupile su novim javnim zavjetima. Tri među njima, kao jedne od prvih koje su započele ovaj put, odmah su se obvezale na trajne zavjete. Luisa postaje prva predstojnica. Postojala su dva doma zajednice. Centar “Talitha Kumi” postao je najznačajniji rad zajednice.
Povijest od osnivanja do danas
Sestre Uskrsnuća započele su široki misijski pokret koji se brzo proširio gotovo po cijelom teritoriju naseljenom Q’eqchi’ domorocima, pokrivajući dvije biskupije i dva apostolska vikarijata. Skupina sestara uspjela je katehizirati tisuće mladih i pripremiti ih da budu apostoli među djecom i među svojim vlastitim vršnjacima.
Napokon, posjeta Don Boscove relikvije bila je izvrsna prilika za transformaciju mladih Q’eqchi’ u male Giovanni Bosca današnjice u svojim zajednicama. U četiri odgojna centra sestre i dalje oblikuju stotine domorodaca i seljaka, čineći ih sposobnima za sociokulturnu promjenu u svojim zajednicama te pravim evangelizatorima i katehistima.
S vizijskim pristupom, sestre sada rade rame uz rame s laicima koji su partneri u aktivnostima promicanja i evangelizacije domorodačkog stanovništva.
Identitet
Kongregacija se naziva “Mala zajednica sestara Uskrsnuća”. Inspirirana je riječima pape Leona XIII Crkvi u Indiji: “Oh Indijo, tvoja djeca bit će tvoje spasenje.” Na isti način, otac Jorge uvijek je u srcu njegovao uvjerenje da bi domoroci trebali biti pravi apostoli domorodcima. Doživjele su sasvim novo iskustvo pod značajnim geslom: “Krist uskrsnu, i mi uskrsnut ćemo s njime.” Uskrsni svijećnjak simbolizira zajednicu. Mala zajednica doista je kulturalno ukorijenjena: sve sestre su domorodci, iako to nije pravni zahtjev. U početku su većina njih bile nepismene, ali to ih nije spriječilo da prenesu duboku i osjećanu kulturnu baštinu.
Njihova specifična apostolat je inkulturacija Evanđelja i pomoć najsiromašnijima, kroz katehezu i društveno-humanitarnu potporu, posebno mladim ženama, s obrazovanjem o zdravlju, obiteljskom životu te domaćim, poljoprivrednim i komercijalnim ekonomskim aktivnostima uz male mreže mikrokreditnih zadruga.
Trenutno stanje
“Mala zajednica” trenutno broji 59 zavjetovanih sestara, 12 kandidatkinja, 15 postulantkinja i 23 pripravnice, sve domorodkinje različitih etničkih skupina. Imaju 11 zajednica u dvije biskupije i dva apostolska vikarijata na tom području gdje živi većina populacije Maya Q’eqchi’, jedne od najvažnijih domorodačkih etničkih skupina u Gvatemali.
Bave se pastoralnim misionarskim radom u župama, odgojnim centrima i karitativnim djelatnostima, uključujući domove za starije osobe i bolesnike.
Izazovi za budućnost
Rast broja sestara Uskrsnuća bio je spor. One su sigurne da pripadaju skupini potomaka američkih domorodaca koje je don Bosco sanjao 31. siječnja 1885. To su uistinu, jer je don Pascual Chavez, IX nasljednik Don Bosca, potvrdio u pismu Majci General da “je lijepo i vrlo motivirajuće da je Don Bosco sanjao o vama 31. siječnja 1885., a najljepše je što ga stvarate stvarnim”. Zahvaljujući mudrom vođenju don Pascuala Chaveza, sestre su razvile pastirski rad među Q’eqchi’ ljudima, koji broje gotovo šest stotina tisuća. Izazov s kojim se sada moraju suočiti je kako prenijeti svoju poruku izvan granica regije i zemlje.