Sestre Marije Bezgrješne Kraljice
Sestre Marije Bezgrješne Kraljice

Sestre Marije Bezgrješne Kraljice

Osnutak i Povijest

Tijekom Drugog svjetskog rata, don Carlo della Torre, salezijanski misionar u Tajlandu, počeo je okupljati grupu mladih žena u okrugu Tha Muang, u pokrajini Kanchanaburi, kako bi ih pripremio da se posvete Gospodinu. Poučavao ih je, u obiteljskom ozračju i kršćanskoj vjeri, kako se žrtvovati i suočavati s izazovima života, uvijek težeći činiti Božju volju. Nakon rata, vodio je tu grupu u Bangkok. Godine 1949., don Carlo se suočio s teškim i sudbonosnim izborom za svoje zvanje: zatražiti napuštanje salezijanske kongregacije i inkardinariti se u biskupiju Bangkoka kako bi razvio svoj nastali Sekularni Institut ili prekinuti svoje napore u osnivanju Sekularnog Instituta i ostati članom Salezijanske kongregacije. S velikim žaljenjem, napustio je kongregaciju i bio je prihvaćen od strane biskupa, što mu je omogućilo potpunu posvetu svom Institutu. 3. prosinca 1954., Njegova Eminencija Louis Chorin, nadbiskup Bangkoka, službeno je osnovao “Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije” kao Sekularni ženski Institut pod biskupskim pravom. 1955. godine, novi Institut primio je svoje prve sedam članice. Don Carlo nastavio je brinuti se za Institut koji je osnovao tijekom cijelog svog života, oživljavajući ga sa salezijanskim duhom i apostolskom predanošću, posebno među najsiromašnijom mladeži. Za više detalja o utemeljitelju don Carlu della Torre sdb (1900.-1982.), možete se obratiti stranicama 230-231 ovog teksta koji predstavlja “Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije – DQM”. “Sestre Kraljice Bezgrešne Marije – SQM” su grupa koja se izdvojila iz izvorne grupe “Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije”.

Povijest od osnutka do danas

Prve konstitucije Sestara Kraljice Bezgrešne Marije odobrio je Rimski kurijski godine 3. prosinca 1954., a redovnice su priznate pod imenom “Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije” kao Sekularni Institut. Kada je 1973. godine zdravlje don Carla počelo slabiti, zatražio je pomoć salezijanskog svećenika za duhovnu i vjersku formaciju svog Instituta. 1974. godine, don Carlo poslao je dvije sestre u Torino, Italija, kako bi bile obučene za redovnički život od strane salezijanskih sestara i postale buduće formatorice. Također je zamolio nadređenog salezijanskog monsinjora Praphon Chaichareona za pomoć u odgovarajućim prilagodbama drugom izdanju Pravilnika (1982). Nakon pažljivog proučavanja, don Carlo je bio zadovoljan, kao što svjedoči njegovo pismo svojoj djeci od 29. studenog 1980. Nakon don Carlaove smrti 4. travnja 1982., DQM Kongregacija sazvala je svoju prvu Opću kapitulu za odobravanje trećeg izdanja Konstitucija (1986). Vjerski način života postao je jasniji: duboka je ostala formacija za zajednički život i život siromaštva, koji je proživljen kao zajednički posjed, propovijedanje Evanđelja, življenje kao javni svjedoci Krista i njegove Crkve. Ipak, status Sekularnog Instituta ostao je nepromijenjen, a to bi moglo biti zbog toga što Crkva tada nije jasno razdvajala između Sekularnih i Redovničkih instituta sve dok nije bio odobren novi Zakonik kanonskog prava 1983. godine. Godine 2000., kada je Crkva pozvala sve Institute da se vrate svojim izvorima, i Institut DQM je razmišljao o svojim korijenima, inspirirajući se univerzalnom i lokalnom Crkvom i nastojeći razjasniti način života svojih članova. Takva razmatranja otvorila su put za nastanak dviju različitih redovničkih grupa: jedna je Sekularni Institut poznat kao “Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije” (DQM), dok je drugi Redovnički Institut poznat kao “Kongregacija Sestara, Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije” (SDM). Tako je od 1. do 5. travnja 2008. godine sazvan Poseban Opći kapitul kako bi se riješilo spomenuto pitanje. Jednoglasna odluka bila je dopustiti svakom članu da, prema svojoj savjesti, živi darove Duha Svetoga na službu Crkvi u skladu s karizmom utemeljitelja. Stoga je Kongregacija SDM zatražila službeno odobrenje svog vjerskog statusa kako bi se njihov način života, koji je od početka oblikovan kao Sekularni Institut, službeno odobrio pisanim putem kako od Crkve univerzalne, tako i lokalne Crkve. Nakon pregleda Konstitucija i Pravilnika prema smjernicama Kongregacije za Institute posvećenog života i družbi apostolskog života, ista Kongregacija je također predložila promjenu imena na tajlandskom i engleskom jeziku iz “Sestre, Kćeri Kraljice Bezgrešne Marije” u “Sestre Kraljice Bezgrešne Marije (SQM)” kako bi se jasno razdvojile i razdvojile.

Identitet

“Sestre Kraljice Bezgrešne Marije – SQM” su ženski dijecezanski red pod nadležnošću Nadbiskupije Bangkoka. Članovi polažu zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti kao odgovor na Božji poziv i žive u zajednici. Njihov karizma je živjeti bratstvo kako bi služile Bogu i Crkvi, slijedeći primjer Svetog Obitelji iz Nazareta, te se temelje na izvanrednom primjeru don Carla della Torrea, svog utemeljitelja, koji je živio i poticao pobožnost i služenje u srcu svake sestre. Karizma se jasno očituje u dubokoj ljubavi prema Euharistiji, molitvi i radu, posebno u ljubavi i predanosti Blaženoj Djevici Mariji, radosti i bratskom odnosu, atmosferi ljubavi, poniznog i međusobnog poštovanja, slijedeći primjer Svetog Obitelji iz Nazareta. Pripadajući Salesijanskoj obitelji Budući da je Kongregacija SQM imala poseban odnos sa Salezijancima kako preko utemeljitelja, tako i kroz salezijansku duhovnost koju je od njega naslijedila, Kongregacija SQM želi nastaviti primati obuku od salezijanskih svećenika kako bi očuvala duh utemeljitelja. Službeno su prihvaćeni kao Grupa Salesijanske obitelji 24. siječnja 2012. godine, nakon što su se odvojili od Sekularnog Instituta.

Trenutno stanje

 Njihova misija je živjeti obvezu obnavljanja i širenja Kraljevstva Božjeg kroz molitvu i karitativne aktivnosti među kršćanima i ne-kršćanima, s posebnim naglaskom na siromašnu i manje sretnu mladež, u bliskoj suradnji s lokalnom Crkvom. Kongregacija se sastoji od 24 časne sestre sa vječnim zavjetima, jedne s privremenim zavjetima i jedne kandidatkinje u drugoj godini novicijata. Vode pet vlastitih škola: dvije u Bangkoku, jednu u Biskupiji Surathani, jednu u Ayutthayi i jednu novu u Biskupiji Ubonratchthani. Također rade u dvije škole u Biskupiji Bangkoka.

Izazovi za budućnost

Pravi izazov je ostati vjeran karizmu i napredovati s upornošću.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)