Osnivač i Povijest
Sjeme stabla Kongregacije “Sestre Marije Pomoćnice” posađeno je 13. svibnja 1976. godine od strane salezijanskog svećenika Muthamthotila Anthonyja (M.C). On je, zajedno s četiri sestre, slijedeći karizmu “pomaganja siromašnim i napuštenim mladim djevojkama”, brinuo se za takve djevojke, počevši u Vyasarpadi, Chennai (Indija), gdje su bile zanemarene od društva i materijalno i duhovno. Prije 1976. godine, vlasti Tamil Nada izgradile su smještaj za izbjeglice iz Burme u Vyasarpadi, ali nisu se brinule o njihovim svakodnevnim potrebama. Videći agoniju i patnju ovih ljudi, salezijanski svećenik don Francis Schoolz, kasnije upućen u župu Blaženstava, shvatio je da ovi siromašni ljudi trebaju vođstvo. Njegov pomoćnik župe, don M.C. Anthony Sdb, dobio je zadatak brinuti se za ove potlačene izbjeglice i pomoći im da vode dostojanstven život. S malo oklijevanja, don M.C. Anthony prihvatio je ovu plemenitu zadaću uz pomoć Legije Marije. Svjedočeći ogromnim traumama koje su pretrpjeli pojedinci i strašnim uvjetima u kojima su živjeli, posebno mlade djevojke, odlučio je osnovati redovničku zajednicu koja će imati za misiju brigu o mladim djevojkama. Ova vizija dala je snagu don M.C. Anthonyju da osnuje Kongregaciju sestara Marije Pomoćnice.
Povijest od osnutka do danas
Nakon smrti osnivača 23. siječnja 1990. godine, prvi Ispitnik iz Chennaija, don Vincent Durairaj sdb, imenovao je don N.A. Josepha sdb kao ravnatelja Kongregacije, koji ju je podržavao i duhovno i materijalno od 1990. do 1997. godine. Don Camillus Fernando, Ispitnik iz Chennaija, imenovao je svećenika Rozaria Krishnaraja sdb za duhovnog asistenta, zamjenjujući svećenika N.A. Josepha. Ispitnik don Bellarmine, svećenik Mark Velankanni sdb i drugi salezijanci također su doprinijeli podršci i rastu Kongregacije. Kongregacija, koja je prvobitno bila “Pia Unione,” podignuta je na razinu biskupijske Kongregacije od strane nadbiskupa Madras-Mylaporea, mons. Aruldas James, 24. svibnja 1999. godine. Učenja i Konstitucije napisane od strane osnivača procijenjene su u svjetlu Crkve, ažurirane su prema suvremenim potrebama i odobrene od mons. A.M. Chinnappa sdb, nadbiskupa Madras-Mylaporea, 15. prosinca 2005. godine.
Identitet
Slijedeći salezijansku duhovnost don Bosca, karizma Kongregacije je “briga za siromašne i napuštene mlade djevojke”, baš kao što je to činio Isus. Kongregacija je službeno priznata kao dio Salezijanske obitelji 16. srpnja 2009. godine.
Trenutno stanje
Sjeme posađeno na početku danas je naraslo, ojačalo i postalo vrlo razvijeno, slijedeći karizmu osnivača dona M.C. Anthonyja. Kongregacija trenutno ima 108 redovnica s doživotnim zavjetima, 16 sestara s privremenim zavjetima, 11 novakinja, 3 prenovakinje, 3 kandidatkinje i 17 kandidatkinja. Kongregacija sada ima 32 centra u različitim dijelovima svijeta, uključujući Tamil Nadu, Kerala, Andhra Pradesh, Zapadni Bengal, Italiju i njihovu jurisdikciju. Prisutni su u 11 biskupija u Tamil Nadu: Chennai, Chingleput, Trichy, Vellore, Sivagangai, Thanjavur, jedna biskupija u Ernakulamu u Kerala, Eluru u Andhra Pradesh, Raiganj u Zapadnom Bengal. U Italiji su Sestre Marije Pomoćnice prisutne u biskupijama Vicenza i Trento. Kako bi ostvarili moto don Bosca “Da mihi animas, cetera tolle” (Daj mi duše, uzmi sve ostalo), Kongregacija potiče i promiče lokalne, pokrajinske i regionalne mreže unutar Salezijanske obitelji te pomaže mladima da žive ispunjen život, posebno u kontekstu novih oblika siromaštva. To postižu kroz različite aktivnosti, uključujući šivanje, podučavanje dactilografije, evangelizaciju, škole za djecu iz siromašnih četvrti, sirotište, posjete obiteljima, dnevni centar, dom za starije osobe, osnovna škola, zdravstveni centri, društveni rad, centri za informatiku, NVO-i, borba protiv dječjeg rada, dječji vrtići, rad s domorodačkim zajednicama i tehnička obuka.
Izazovi za budućnost
Kongregacija se suočava s raznim izazovima, uključujući nedostatak duhovnih zvanja, manju prisutnost (duhovne i društvene aktivnosti) u različitim dijelovima Indije, manjak akademske edukacije potrebne za sestre, potrebu za ažuriranom obukom kako bi se bolje suprotstavili religioznom pristupu u suvremenom svijetu, nedostatak razumijevanja socio-ekonomskih, religijskih i kulturnih vrijednosti, nedostatak većeg sudjelovanja laika, financijska održivost i infrastrukturni nedostaci. Kongregacija ima niz planova za budućnost, uključujući jačanje obuke sestara u suvremenom društvu, izgradnju kapelice za molitvu za svjetski mir, ulaganje u formalno i neformalno obrazovanje sestara, promicanje popularnijeg pristupa misiji, pokretanje laičkog pokreta “Prijatelji Sestara Marije Pomoćnice” (FSMA) kako bi se bolje uključili laici, angažiranje lokalnih resursa za financijsku održivost, suradnja s drugim organizacijama kao što su redovničke zajednice, vlasti i udruge civilnog društva radi jačanja svoje misije, pokretanje projekta za mlade u riziku i bivše zatvorenike, jačanje duhovnih i društvenih aktivnosti za mlade djevojke, što je glavni cilj Kongregacije.
.