Osnivač i Podrijetlo
8. veljače 1926. godine, prva devetorica salezijanskih misionara predvođena biskupom Vincenzom Cimattijem, SDB, stigla su u Japan. Godine 1929., vidjevši siromašne i bijedne uvjete ljudi, don Antonio Cavoli, SDB, tada župnik crkve u Miyazakiju, pozvao je žene koje su pripadale Kćerima Marije, jednoj od skupina u župi, da služe i posjećuju siromašne i bolesne. Konačno je 1932. godine osnovana kuća za siročad i starije. Žene, tada nazvane “Kćeri Milosrđa” (Caritas Kćeri), okupile su se ovdje iz različitih mjesta kako bi zajedno živjele i besplatno radile iz ljubavi prema Bogu. Prije Drugog svjetskog rata, usred rasta nacionalizma i pokreta protiv stranaca, biskup Cimatti je savjetovao don Cavolija da Kćeri Caritasa pretvori u redovničku kongregaciju kako bi nastavili svoje djelo. Na upornost mons. Cimattija, don Cavoli je konačno odgovorio kao sveti Petar: “Jer ti tako govoriš, spustit ću mreže”. Tako je 15. kolovoza 1937. godine u Miyazakiju rođena nova redovnička kongregacija.
Identitet
Duh Kongregacije ukorijenjen je u njihovoj intimnoj ljubavi prema i susretu s Isusom u Presvetom Sakramentu, što inspirira i potiče njihove aktivnosti. Misija Sestara Caritasa Isusa je svjedočiti o milosrdnoj ljubavi Isusa prema svima, a posebno prema siromašnima i patnicima putem različitih djela evangelizacije. Sestre ne gledaju samo na djecu i mlade, već i na bolesnike, starije osobe i one koji pate od različitih vrsta siromaštva. U tom smislu, štuju sv. Vinka Paulskog i sv. Ivana Bosca kao zaštitnike svoje Kongregacije. Naziv “Caritas” bio je nadahnut oproštajnim govorom don Filipa Rinaldija, SDB, tadašnjeg vrhovnog poglavara Salezijanske Družbe, misionarima u Japanu 1925. godine. Don Cavoli, prisjećajući se riječi don Rinaldija, napisao je: “Caritas je jedini i neophodan način da se pristupi srcima Japanaca.” Kongregacija, rođena i odgojena u salezijanskoj atmosferi, provodi misiju sv. Ivana Bosca u Crkvi na način koji odgovara svakom mjestu i vremenu. Zapravo, sljedeće karakteristike duha Kongregacije nadahnute su Salezijanskim Duhom: Obiteljski Duh, povjerenje i ljubav prema Mariji Pomoćnici, vjernost Crkvi, optimizam i radost, rad i umjerenost, duh inicijative i fleksibilnost. Sestre, kao članice Salezijanske Obitelji, trude se aktivno sudjelovati u zajedničkoj misiji živeći Salezijanski Duh na načine prikladne za Kongregaciju.
Trenutačna Situacija
Trenutačno, Kongregacija ima 930 sestara koje djeluju u 16 zemalja kao apostoli ljubavi Srca Isusova za spasenje duša. Služe u župama, kao i u ministarstvima socijalnog blagostanja i obrazovanja, njegujući fizičko i duševno zdravlje dojenčadi, djece, mladih, potrebitih roditelja i starijih osoba. Prije svega, Kongregacija se posebno posvećuje apostolatima prema obiteljima i misijama u inozemstvu za primarnu evangelizaciju.
Izazovi za Budućnost
Počela u Japanu s japanskim i korejskim članovima, Kongregacija je procvjetala prvenstveno u njihovim domovinama. U odgovoru na konfliktnu vezu između tih dviju zemalja izazvanu ratom, Kongregacija se nada biti znak jedinstva i zajedništva u svijetu. Vjeruju da njihov život zajednice, koji odražava Božju ljubav, nadahnjuje usamljenost i patnju izazvanu širokim individualizmom u današnjem društvu. Osim toga, Kongregacija osjeća izazov ponovno probuditi hrabrost i zanos koji su im prenijeli njihov Osnivač kako bi se uputili u siromašnija misijska područja. Njeni članovi također sudjeluju u formiranju suradnika s kojima dijele karizmu i rade na organiziranju udruge tih suradnika na međunarodnoj razini.