” I jeli su i nasitili se!”

EVANĐELJE

U ono vrijeme: Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje. Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova.
A Isus dozva svoje učenike pa im reče: »Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.« Kažu mu učenici: Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?« A Isus im reče: »Koliko kruhova imate?« Oni odgovore: »Sedam, i malo riba.«
Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu.
I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košarica.
Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE

Iz obilja srca čovjek može darivati druge. A dar je uvijek izraz zahvalnosti, radosti, ljubavi, prijateljstva. Isus u Evanđelju hrani ljude.  I oni se nasitiše! Kad Isus daruje hranu, On daruje samoga sebe. To je vrhunac ljubavi, sebedarja. Hrani nas svojim tijelom i zauvijek ostaje s nama.

Divan primjer vjere i čudesnog života sa živim Kristom daje nam danas blaženica koju želimo upoznati.  Aleksandrina Marija da Costa. Rođena u Portugalu. Odgojena u kršćanskom duhu. Vrijedna, pobožna. Njezin život se mijenja kad joj je bilo 14 god. i to na Veliku subotu 1918. Dok je u kući, zajedno sa sestrom i prijateljicama šivala, dolaze tri mladića koji su ih odlučili napastovati. Aleksandrina se baca kroz prozor na visini od 4 metra da bi sačuvala nevinost. Ozljede su bile strašne. Do devetnaeste godine se mogla kretati uz velike bolove i teškom mukom, ali paraliza sve više napreduje i ona ostaje nepokretna. U krevetu ostaje punih 30 godina.

 U početku je molila za ozdravljenje, ali kasnije se prikazuje Vječnom Ocu kao žrtva za grešnike. Svakog petka proživljava Isusovu muku. Ona kaže: „Isuse Ti si zarobljenik u tabernakulu i ja u svom krevetu. Tvojom voljom bit ćemo zajedno!“ Ulazi u udruženje salezijanca suradnika i moli i trpi za spas duša, osobito mladih. Na njenu molbu i nadahnuće, papa Pio XII posvećuje svijet Bezgrešnom srcu Marijinu. To se dogodilo 42. god i od tada pa sve do smrti, punih 13 godina, Aleksandrina živi samo od euharistije. Podvrgnuta je ispitivanju liječnika koji su 40 dana i noći neprestano bili uz nju da se uvjere da ne uzima ništa drugo i potvrdili su da se događa nešto čudesno.

Isus je mogao ozdraviti kao što u današnjem evanđelju ozdravlja mnoge. Ali ona je izabrana da nam pokaže ljepotu i čudesnu moć euharistije. Blagovanje kruha od kojega se živi! Isus je živ i prisutan u euharistiji i poziva i nas na gozbu. Jesmo li svjesni blaga koje nam se daruje? Jesmo li zahvalni Isusu koji je nazočan u kruhu, hrani nas sobom i otvara nam vrata vječnosti? Kada ga primamo javljali se u nama osjećaj divljenja i zahvalnosti? Razgovaramo li s Njim? Šapnemo li Mu najskrovitije tajne srca? Kažemo li Mu koliko Ga volimo? Ili možda idemo na pričest iz navike i bez razmišljanja o veličini Boga koji dolazi čovjeku i zauvijek ostaje s njim?

Neka nas primjer današnje blaženice potakne na što češće i pobožnije primanje euharistije i spremnost na žrtvu iz ljubavi prema Kristu. Molitva poslije pričesti: „Svoju prošlost, o Gospodine, povjeravam tvojoj milosti. Svoju sadašnjost tvojoj ljubavi. Svoju budućnost tvojoj providnosti.“

Više o ovoj blaženici možete pročitati na linku: Aleksandrina da Costa