“Glas viče u pustinji”
“Glas viče u pustinji”

“Glas viče u pustinji”

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«

RAZMATRANJE

Glas o kojem nam govori Evanđelje, glas je Isusova prethodnika, koji je pripravljao put i narod za dolazak Onoga koji je jači od njega, koga su stoljećima očekivali, Mesiju Krista. To je onaj isti Ivan koji je već u utrobi majke Elizabete prepoznao svoga Gospodina u Marijinoj utrobi, Onoga za kojeg je odmah zaigrao od radosti. Ivan je od svoga začeća imao jasan poziv, da bude glas Gospodinov i da mu pripravi stazu kojom će On spasiti palog čovjeka. Nije zamišljao da je on Mesija, nego je znao da Mu nije dostojan odriješiti remenje na obući.

Ivan nije ustuknuo i nije prestao govoriti, iako je zbog toga ostao bez glave. Misionarski je njegov glas vikao u pustinji Herodova dvora, gdje se živjelo razvratno i oholo, pozivajući na promjenu života i obraćenje. Glas je Ivanov utihnuo u trenutku kada je ubijen, ali glas koji pronosi Božju Riječ i Istinu, nije utihnuo do danas, po ustima mnogih svetih, koji su hrabro govorili i nisu ustuknuli, pa makar i pod cijenu života. Takvi glasovi bili su oni misionara svetih biskupa Alojza Versiglia i svećenika Kalista Caravaria, koji su mučeničku smrt za Krista podnijeli u Kini, koja je u vrijeme njihova djelovanja, 1930. prolazila društvenu i političku promjenu i kada su komunisti dolazeći na vlast započeli obračun s kršćanima. Bili su hrabri svjedoci, prvi salezijanski misionari u Kini, koji su mladima nosili Krista. U svojoj službi mladima ostali su vjerni svom poslanju, te kad su ih zaustavili boljševici kako bi oteli mlade djevojke, nisu posustali u odluci da obrane njihovu čast i čednost. Zbog toga su divljački pretučeni i streljani, no oni su svoje živote prikazali za kršćane u Kini.

Ima li danas glasova u našem svijetu koji viču u pustinji i je li naš glas među njima? Jesu li misije naših svakodnevnih života plodnosne, da znamo uvijek svoj glas podići za Istinu i Gospodina, njegov nauk i vrijednosti? Osjećamo li se slabi i tihi u buci ovog svijeta, smatrajući da ni nismo misionari u svojoj okolini? „Misionar bez Boga je rijeka koja se odvojila od svoga izvora. Što više moli, više će učiniti“, običavao je reći sv. Versiglia. Budimo i mi misionari, ali ne svojim snagama i svojim glasom, već pustimo da kroz naš glas Duh Sveti progovara, ne smišljajući što ćemo i kako reći. Naš svijet prema načinu života danas nalikuje na Herodov dvor i trudi se ušutkati glasove koji pozivaju na obraćenje i promjenu života. Hrabri budimo i molimo snagu odozgor, da budemo spremni odgovoriti na svoj misionarski poziv: u svojim obiteljima, na poslu, susjedstvu, domovini. Ne dajmo da obziri i strah zaustave taj glas u našim grlima, jer ako mi ne progovorimo, „kamenje će govoriti“ (Lk 19, 40).

Više o ova dva salezijanska mučenika možete pročitati na Kineski mučenici

5 Comments

  1. Iznimno snažno me se dotaklo današnje razmatranje. Pitam se nerijetko nije li Herodov dvor i razvrat koji je bio tamo tek sjena današnjeg društva / današnjih društava.
    Kad samo pogledam broj ljudi koji će blagosloviti svoje stanove u zgradi u kojoj živim gotovo od rođenja – iznimno porazno. Izgleda da su se stanovi blagoslivljali samo dok su djeca “morala ići na vjeronauk”. Bogopsovka, ismijavanje nas nekoliko koji redovito idemo na proslavu sv. Mise – gdje mi to živimo. Postalo je gore nego u onom okruženju u kojem su, svjedočeći svoju vjeru, život dali biskup Alojz Versiglio i svećenik Kalista Caravario.
    Zaobilaznim načinom, činjenjem dobrih djela ljudima u potrebi, pogotovo sad pred blagdane, nastojim biti Isusov misionar.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)