Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi!
Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi!

Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi!

Naš hod kroz došašće, u pripremi za rođenje našeg Gospodina, došao je do četvrte nedjelje. Teško je proći kroz došašće, a ne dotaknuti se teme ljubavi. Ljubavi o kojoj se u vremenu došašća, a potom i u božićnom vremenu toliko govori, da izgleda kao da je postala pomalo “izlizana” i obična floskula. Svi će svima poželjeti puno ljubavi i to će biti uobičajen način čestitanja i ovog Božića.
Ljubav je tema o kojoj se kroz povijest čovječanstva reklo gotovo sve i ništa. Zbog čega je to tako? Jer je čovjek govoreći o ljubavi toliko orijentiran na ljepotu njezina osjećaja, da zaboravlja da ona nije samo plitko, prolazno unutarnje osjećanje. Što je prava ljubav za mene? Je li ona kriterij svih mojih odnosa i postupanja?
Ljubav je prava tek kad živi i onda kada nije sve lijepo i ugodno. Kada lijepe riječi i čestitke, sjaj i pjesma utihne i kada dođu izazovi. Kad je spremna trpjeti i žrtvovati se za voljenu osobu. Onaj koji ljubi istinski, sposoban je dati se do kraja, ma kako to teško ponekad bilo, pa čak i onda kada ta ljubav neće biti uzvraćena.
“Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7, 14)
Vrhunac Božje ljubavi za čovjeka očitovao se u ovom znaku koji spominje Izaija: djevica će začeti i roditi sina. Rodit će ga u teškim okolnostima, u odbačenosti, tišini, bez sjaja i ugodnosti. Sin Božji rodio se na ovaj svijet kako bi bio najveći znak Očeve ljubavi prema čovjeku, a njegov dolazak je već navijestio kakav će biti njegov kraj životnog puta: u trpljenju i suzama, u odbačenosti od sviju. Bog sam posvjedočio nam je što je pravo značenje ljubavi, ljubavi bez zadrške. Danas više nego ikada potrebna je svijetu takva kršćanska ljubav, koja kao svoj model gleda ljubav koju Bog gaji prema čovjeku.
Ovaj svijet koji na svakom koraku spominje ljubav, toliko je željan i potreban istinske kršćanske ljubavi, jer paradoksalno, nje nedostaje. Potreban je ljudi koji će u svojoj jednostavnosti, u svakodnevici biti živi svjedoci ljubavi, koji će biti spremni dati sebe za svoje bližnje. Koji će u svakom čovjeku vidjeti Boga, onog malenog, koji traži mjesto gdje će se roditi, gdje će biti prihvaćen. Koji će znati dati svoje ruke, riječi, pogled, utjehu, rame, kako bi bili mjesto koje će prihvatiti one koji nemaju nikoga i ništa. Koji će se bez prestanka truditi iznova ljubiti iako su već toliko puta bili izigrani, povrijeđeni, odbačeni i ismijani. Ovaj svijet vapi za praktičnim kršćanima, koji ljube ne tražeći ništa zauzvrat, a koji su spremni i očekuju da ih taj isti svijet odbaci.
Na kraju građanske godine obično se donose neke velike odluke sa željom da će iduće godine biti nešto drugačije i bolje. Eto odluke za svakog kršćanina za svaku, pa tako i ovu godinu: ljubiti onako kako je Gospodin ljubio, do kraja, od štalice do Kalvarije i križa.
Draga katolička omladino, katoličke žene i muževi! Više nego ikad potrebni su danas čovječanstvu heroji Kristove ljubavi, da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama; da izliječe što je bolesno; da zaviju što je ranjeno; da svežu što je slomljeno; da utješe što je žalosno; da obrišu suze onima što plaču. A tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po čitavom svijetu. Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi! Ona će vam biti najbolje svjedočanstvo pred Bogom, najbolja legitimacija pred svakim pravim čovjekom, najbolji radni program ne samo za ovu godinu, nego za čitav život.
(propovijed Alojzija Stepinca izrečena na blagdan Krista Kralja, 1941.godine.)

One comment

  1. kaja

    Divna je ova propovjed naseg blazenika A. Stepinca. “Ljubiti onako kako je Gospodin ljubio, do kraja, od stalice Kalvarije i kriza.” Da li sam Ja spremna na ovakvu Ljubav? Bas je ta rijec “izlizana”, od ceste lake upotrebe. Pocev od toliko pjesama, koje uglavnom pjevaju o Ljubavi, do svakodnevnice. Prekrasno se osjecam, nakon iskazanih sitnih gesta i onda kad nisam raspolozena i kad mi se bas i nedā. Posebno me fascinira, kad prije ulaska u prostoriju s ljudima, ODLUCIM, da im svima saljem Ljubav i blagoslov, i onda gledam na njhovim licima tu dobrohotnost i vedro raspolozenje. A najveci mi je uzitak, kad prolazim, pored ljudi, koji u kontejneru, traze flase, pa im ponudim novce za kavu. Ta GESTA i povratna reakcija, nicim se neda nadoknaditi. Gospodine, budi mi blizu!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)