Tko je tvoja najveća Ljubav?

Biti će doista velik pred Gospodinom. (Lk 1, 15)

Vratimo se na početak hoda u došašću. Krenulo je sve s divljenjem vjeri jednog satnika, običnog grešnog čovjeka, divio mu se Isus, a sada nailazimo na onoga koji je velik pred Gospodinom – Ivan Krstitelj, koji za sebe kaže da nije dostojan odvezati remenje na obući Onome koji dolazi poslije njega, tako malen i ponizan, u Božjim očima bio je velik. I mi smo Bogu neprocjenjiv biser. Uz svu našu grešnost, malenost, Bog nas voli. Zar to nije najljepša poruka ljubavi?

Zastani na trenutak i zapitaj se, tko je tvoja najveća ljubav? Koliko gorljivo o njoj pričaš? Isus po sv. Ivanu apostolu govori da je Bog Ljubav (1 Iv 4, 8), po sv. Ivanu Krstitelju pripravlja put da Ljubav dođe, a po Ivanu Merzu ti poručuje da je jedini smisao čovjekova života pronaći Ljubav!

Kako doći do spoznaje da je Bog Ljubav, ona čista, savršena, neizmjerna, jedinstvena? Tako da joj pokušaš biti blizak, sličan, da čistiš svoje srce i da pripravljaš jaslice (svoju dušu) u koje će Ljubav doći!

Ivan Merz to je činio na jedinstven način, pripravljao je put Isusu razmišljajući o utjelovljenju u maloj hostiji. Toliko je žarko proživljavao primanje svete pričesti da je meditirajući o njoj sebi neprestano osvješćivao da prima Boga koji je iz ljubavi prema slabim ljudima Sebe dao u potpunosti. Tvrdio je da je pričest izvor života. On ovako piše: U nedjelju je pričest. Ne mogu shvatiti, da će Krist, Bog stvoritelj, Onaj za kojim sve teži, koga čovjek u snu i na javi osjeća, Onaj jaki i svemoćni, koji je dao kretanje svemiru, Onaj koji nad svakom travkom i nad svakim crvićem bdije, da Krist, kojem su čavle kroz noge i ruke probijali, na koga su pljuvali, Onaj koji je mrtve oživljavao i djecu volio, te kod svoje vlastite smrti sunce zamračio i zemljom potresao – On će tad biti moj, da će razgovarati sa mnom, čovjekom za koga samo ja pravo znadem. Po tome baš vidim, da je to On, jer pokazuje u tome svoju neizmjernu ljubav. Vrhunac liturgije i života: sjedinjenje s Kristom u sv. pričesti. U sv. pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života; u tom je činu i vrhunac cjelokupne liturgije. Sve veličanstvene molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični, moraju biti usmjereni prema tom jedinom času vašega dnevnoga života. Na taj se način već na zemlji ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same biti Božje.

Život je i ono nevidljivo, puno dubine i perspektive, život je da osjetimo onaj drugi svijet, one neodoljive sile koje djeluju i pokreću sve ovo. Kako bismo što bolje mogli zaroniti u taj neizmjerni unutarnji svemir trebamo puno objektivnije promatrati vanjski život koji nas okružuje, moramo u sebi ubiti svaku strast i težiti asketskom životu da bismo došli do života u punini. Do Njega dopire samo ono savršeno čisto, samo ono što pokušava

(p)ostati svetim. Živjeti na veću slavu Božju najveće je postignuće koje možemo ostvariti.

Neka tvoj život bude neprestano traganje za Smislom. Pozdravljam te Merzovom mišlju: ”U svakoj ljudskoj duši težnja je za nečim velikim, za Bogom naše srce eruptivno teži!”. Hvala ti vječni Isuse, hvala ti na težnji, hvala ti što ćeš doći, hvala ti jer si Ljubav!