16. siječnja 1865. godine navečer, don Bosko je rekao dječacima:
– Večeras, ako želite, pripovijedat ću vam san koji sam usnuo prekjučerašnju noć. Bio sam u šetnji sa svim dječacima iz Oratorija i s mnogima drugima koje inače nisam poznavao. Zaustavili smo se doručkovati u nepoznatom vinogradu. Dječaci su se raštrkali za voćem. Neki su jeli grožđe, drugi breskve, treći šljive itd. Bio sam otprilike u sredini, rezao grozdove i dijelio dječacima neka blaguju do sita govoreći:
– Evo ti, uzmi i jedi!
Kad se okrijepismo, krenusmo na put preko vinograda. Put bijaše naporan jer je vinograd u cijeloj svojoj duljini bio ispresijecan brazdama te je trebalo silaziti, skakati i preskakivati. Snažniji su preskakivali, manji skakutali i umjesto da prijeđu, padoše u jarak. To me ražalostilo. Okrenuo sam se, pogledao naokolo i vidio cestu koja je vodila uz vinograd. Odlučio sam sa svim dječacima krenuti na onu stranu. Ali nadničar u vinogradu me zaustavi riječima:
– Gledaj, nemoj ići na onu cestu, nije prikladna, puna je kamenja, trnja i jaraka. Nastavi putem kojim si prije išao.
– Odgovorio sam:
– Imate pravo. Ali ovi pilići ne mogu preko tih brazda.
– Oh, tomu se brzo doskoči, prihvati on. Najveći neka uzmu na ramena one najmanje i moći će preskakivati usprkos bremenu. Učini smo tako. Pošto smo stigli onamo gdje je završavao vinograd, naišli smo na veliku živicu punu trnja, kroz koju smo se teškom mukom probili. Dođosmo na visoki brijeg i nađosmo se u jednoj lijepoj dolini punoj drveća i zelenih livada. Nasred ove doline susretnem dva dječaka iz Oratorija koji su me pozdravili. Zaustavili smo se porazgovarati. Jedan mi reče:
– Gledaj kako su lijepe! I pokaza mi dvije ptice koje je imao u rukama. Upitah ga:
– Što je to?
– Jarebica i prepelica koje sam našao.
Dade mi krasnu jarebicu koja je imala nekoliko mjeseci. Opazio sam – ima razdijeljen kljun na četiri dijela. Čudio sam se tome i upitam dječaka za razlog, a on reče:
– Kako to da don Bosko ne zna što bi ovo imalo značiti?
– Ne razumijem, odgovorih.
– Ne razumiješ a toliko si učio? Kako se zove jarebica na latinskom?
– Perdix!
– Dobro je. Sad imaš ključ za sve. Razmatraj slova iz kojih se sastoji Perdix:
P – znači: perseverantia – ustrajnost
E – znači: Aeternitas te expectat – vječnost te čeka
R – znači: Refert unusquisque secundum opera sua, prout gessit sive bonum, sive malum – svaki će primit po svojim djelima, kako je činio, bilo dobro ili zlo.
D – znači: Dempto nomine – oduzeto ime. Izbrisano je svako ljudsko ime: slava, znanost, bogatstvo…
I – znači: Ibit – ići će.
Evo što znače četiri dijela kljuna, četiri posljednje stvari.
– Imaš pravo, razumio sam! Ali reci mi kamo to spada? Što to znači?
– Kako vi koji ste učili matematiku ne znate što znači X?
X – označava nepoznanicu.
– Dobro, promijeni izraz i zovi ga “neznanac”. Ići će na nepoznato mjesto – In locum suum.
Dok sam ja bio začuđen i razmišljao o tom tumačenju, dječak me zapita:
– Hoćete li vidjeti prepelicu?
– Da, pokaži mi je!
Pružio mi je krasnu prepelicu. Uhvatio sam je, otvorio joj krila i opazio kako je sva izranjena. Malo pomalo pokazala mi se sva ružna, gnjila i smrdljiva. Tada sam pitao svoga dječaka što znači ta preobrazba? Odgovorio mi je:
– Sjeti se kako su i Židovi u pustinji mrmljali a Bog im je poslao prepelice. Jeli su ih i još su imali meso u ustima kad su tolike tisuće bile udarene od ruke Gospodnje. Dakle, ova prepelica znači, njih više ubija grlo nego mač i baš grlo je izvor većine grijeha.
Zahvalio sam mladiću za tumačenje. Istovremeno se na živicama, na stablima i među travom nalazio velik broj jarebica i prepelica, nalik onima koje je u ruci držao dječak. Dječaci ih stadoše loviti… i tako su si pribavili doručak i osvježili se. Zaputili smo se dalje. Oni koji su jeli jarebice, postadoše snažni i nastaviše put. Koji su jeli prepelice ostadoše u dolini, nisu me više slijedili. Raštrkali su se, te sam ih izgubio iz vida. Zatim nastavi pripovijedati o jednoj najavljenoj smrti… i zaključi:
– San mi je trajao cijelu noć, a ujutro sam bio tako umoran i slomljen kao da je to bilo cijelonoćno putovanje.
(M.B. VIII. str. 12. god. 1865.)
Nakon dvije večeri Don Bosko se vratio ispričanom snu ovako:
– Vi biste sigurno htjeli saznati nešto više o snu. Želim vam objasniti što označuju jarebica i prepelica. Jarebica je krepost, a prepelica strast, porok. Prepelica je naoko lijepa, viđena iz bliza, a onda se otkrije kako je smrdljiva. Shvatit ćete: to je porok nečistoće. Među dječacima neki su jeli jarebicu: to su oni koji ljube krepost i žive u njoj. A drugi su jeli prepelicu, pohlepno, s požudom, iako bijaše pokvarena, gnjila: To su oni koji se predaju porocima. Neki su držali u jednoj ruci prepelicu quaglia, a u drugoj jarebicu perdix, ali blagovaše prepelicu. To su oni koji cijene ljepotu kreposti, ali se ne odlučuju vršiti je.
Drugi, držeći u jednoj ruci jarebicu, a u drugoj prepelicu, istovremeno požudno gledaju na prepelicu. To su oni koji slijede krepost, ali neodlučno i s mukom, gotovo na silu. Za njih možemo pretpostaviti kako će konačno pasti. Neki se hrane malo prepelicom, malo jarebicom. To su oni koji izmjenjuju strast s krepošću i tješe se kako nisu tako zli. Vi ćete me pitati: Tko je od nas jeo prepelicu a tko jarebicu? Mnogima sam već rekao. Ostali, ako hoće neka dođu saznati istinu. (M.B. VIII. str. 16.)