Oko 15 dana pred blagdan svetog Josipa, ljeta Gospodnjeg 1986. don Bosko nam je pripovijedao:
Sanjao sam kako ležim u krevetu i prikaže mi se neki čovjek ili utvara sa zapaljenom svijećom u ruci govoreći:
– Don Bosko, ustani i pođi sa mnom!
– Bez straha siđem s kreveta, obučem se i pođoh za njim.
Nikako mi nije dopustio pogledati mu u lice. Proveo me kroz razne sobe pretrčavši prostor u sredini među krevetima na kojima su bili zaspali dječaci.
Prolazeći, opazio sam na krevetima mačke s ispruženim kandžama na prednjim i stražnjim nogama, pripravne ugrabiti zaspale dječake za lice. Stalno sam išao za prikazom koja se počela vrtjeti oko postelje jednog zaspalog dječaka. Zaustavio sam se i upitao ga zašto je to učinio. Odgovorio mi je:
– Za blagdan svetog Josipa ovaj dječak mora poći sa mnom!
Pomislio sam kako će umrijeti, te sam odlučnim glasom rekao:
– Moram znati tko si i u čije ime govoriš!
– Ako baš hoćeš znati tko sam: U isti čas ga nestade, a s njim i svjetiljke – ostao sam u tami.
Ponovno sam pošao spavati, ali koracajući udario sam o neki predmet i probudio se.
Oni mački što su vrebali na zaspale dječake, su neprijatelji naših duša.
Don Bosko je još dodao: Upoznao sam dječaka kojeg mi je neznanac pokazao i diskretno sam upozorio, kako ne bih prouzročio prevelik strah.
– Pazit ćemo hoće li se ovaj san obistiniti. Međutim, budimo svi spremni za dobru smrt! Onima koji će mi doći na ispovijed, šapnut ću i pojedinosti.
U nekrologu Oratorija čita se: 19. ožujka 1866. umro je Suppotto Sinom u 18. godini života.
Kako je sam don Bosko rekao, bio je uzoran mladić i odletio je u nebo proslaviti tamo blagdan svetoga Josipa.
(M.B. VIII. str. 314. god. 1866.)