Salezijanska obitelj bogata je primjerima kako je kršćanski poziv svjedočiti vjeru i pouzdanje
u Mariju, živjeti na salezijanski način. Divno svjedočanstvo vjere ostavili su nam petorica
mladih laika, oratorijanci iz Poljske: Franciszek Kesy, Czesław Jóźwiak, Edward Kaźmierski,
Edward Klinik i Jarogniew Wojciechowski.
Živjeli su u vremenu ispunjenom strahotama Drugog svjetskog rata. Ovi dvadesetogodišnji
oratorijanci u Poznańu, bili su animatori glazbenog, sportskog, kazališnog i liturgijskog života,
držali su vjeronauk i promicali mladenačku duhovnost. Nakon što je 1939. napadnuta i
okupirana Poljska, oratorij u Poznanu je oduzet i pretvoren u smještaj za njemačke vojnike.
No ovi su se mladići nastavljali u tajnosti okupljati sa svojim kolegama oratorijancima. Kako
su svi oblici crkvenog pastorala ukinuti, nastao je velik broj takvih “ilegalnih” grupa. Posvuda
su jakom vjerom i nepokolebljivo svjedočili salezijansku duhovnost, molili krunicu i
organizirali devetnice u čast sv. Ivanu Boscu i Mariji Pomoćnici. Redovito su molili jutarnje i
večernje molitve, održavali potajne veze s obiteljima, a kad je bilo moguće, i animirali
liturgijske blagdane. Vjera im je bila tako jaka da su uporno i uvjerljivo tješili druge
zatvorenike.
Franciszek Kesy rođen je 13. studenog 1920. u Berlinu-Wilmersdorfu. Njegovi roditelji, vratili
su se s petero djece u Poljsku 1921. i naselili u Poznańu. Franciszek, odnosno Franjo je
postao salezijanski sjemeništarac u Ladu te se pripremao za novicijat. U vrijeme okupacije
nije bilo moguće studirati pa se zaposlio u tvornici, a svo slobodno vrijeme provodio je u
oratoriju. Tijekom njemačke okupacije radio je s Czeslawom Jozwiakom. Gorljiv animator,
miran, pobožan i simpatičan, Franciszek se sprijateljio s četvoricom jednako revnih mladića,
organizatora brojnih aktivnosti i udruženja. Iz zatvora u Wronki pisao je roditeljima: “Obećao
sam da ću živjeti kako nam je preporučivao don Bosco, da omilim Gospodinu i Njegovoj
Presvetoj Majci. Molim Boga da meni pošalje što više trpljenja, a vas da poštedi.” Ubijen je u
22.godini života.
Edward Klinik rođen je 21. srpnja 1919. u Poznańu. Edward je imao stariju sestru Mariju,
koja je kasnije postala redovnica, i mlađeg brata Henryka. U školskoj godini 1936./37. završio
je Salezijansku gimnaziju u Oswiecimu, a 1939. maturirao u gimnaziji Berger, u Poznańu.
Tijekom njemačke okupacije radio je u građevinskoj firmi. Vrlo aktivan oratorijanac i
savjestan student, pokazao se kao misaon, dubok, ozbiljan i kreativan, osobito u
aktivnostima među vršnjacima. Svojoj majci je pisao: „Za mene se ne brini, jakom vjerom
krećem u borbu za život. Ja sam vitez One koja bdije nada mnom i znam da me nikada neće
napustiti.” Ubijen je u 23. godini života.
Czeslaw Jozwiak rođen je 7. rujna 1919. u Lazynu, blizu Bydgoszcza, u obitelji s četvero
djece. Tijekom okupacije radio je kao slikar, dok je u školskoj godini 1938./39. pohađao
gimnaziju. Bio je živ, spontan i energičan, ali uvijek spreman na žrtvu i pomoć. Svakodnevno
se vježbao u kršćanskoj savršenosti. Njegov zatvorski kolega napisao je: “Bio je dobar mladić,
kristalne duše i odlučan očuvati dušu od bilo kakvog grijeha.“ Ubijen je u 21. godini.
Edward Kazmierski rođen je 1. listopada 1919. u Poznańu. Kada je završio osnovnu školu,
njegov stric mu je predložio posao u dućanu jednog Židova, Jakuba Abramowicza. Edward je
ondje radio mjesec dana, a zatim je, zahvaljujući pomoći salezijanca Wladyslawa Bartona,
započeo raditi u mehaničkoj radnji. Tu ostaje i tijekom rata. U oratoriju je pak djelovao kao
darovit glazbenik. Bio je krepostan, mudar, razborit i dobar. Kako je već u obitelji živio
kreposno, salezijanci su mu pomogli da na tom putu raste i dozrijeva. U zatvoru je rado
pomagao starijima, a posebno je molio za svoje progonitelje. Mučeništvo je podnio u 23.
godini života.
Jarogniew Wojciechowski, najmlađi od petorice, rođen je u Poznańu 5. studenog 1922. Otac
Andrzej radio je u dućanu, ali je bio alkoholičar te je napustio obitelj. Zbog toga je Jarogniew
bio prisiljen napustiti gimnaziju. Njegova jedina starija sestra Ludoslawa morala se brinuti za
majku Franciszku i brata. Jarogniew je pohađao trgovačku školu i radio kao zaposlenik u
dućanu. Bio je povučen i meditativan, a u oratorijanskim aktivnostima je, rijetko vidljivom
gorljivošću, prednjačio ostalim animatorima. Bio pažljiv prema drugima, osjetljiv na ono što
se u strahoti okupacije događalo, pokušavajući shvatiti i utješiti one koji su patili. Bio je vođa
mladima, odlikovan sjajnim smislom za humor čak i u najtežim situacijama. Mučeništvo je
podnio s 20 godina.
Ova petorica mladih oratorijanaca uhićeni su u rujnu 1940. pod optužbom da su članovi
zabranjene organizacije. Prvi je zatvoren Edward Klinik. Odveli su ih u zatvor gdje su mučeni i
ispitivani. No to ih nije spriječilo da mole bez prestanka: krunicu, devetnicu Mariji Pomoćnici,
večernje i jutarnje molitve. Osobito su se radovali kad bi imali priliku sudjelovati u svetoj
Misi. Vrlo često su ih premještali i razdvajali kako bi ih obeshrabrili no to nije uspjelo. Njihova
vjera nije slabila, već rasla u zajedništvu i ohrabrivanju ostalih zatvorenika. Pokušavali su
ostati u kontaktu sa svojim obiteljima, najčešće putem tajnih poruka koje bi povremeno
uputili. Ostali su tako vjerni Kristovi svjedoci do samog kraja.
Na kraju su optuženi za veleizdaju i osuđeni bez mogućnosti da se brane i dokažu da nisu
krivi. Mučeništvo su podnijeli 24. kolovoza 1942. Blaženima ih je proglasio papa Ivan Pavao II,
13. lipnja 1999. u Varšavi. Njihov spomendan slavimo 12. lipnja.
Petorica poljskih mučenika uzor su salezijanske mladenačke svetosti. U nezamislivim
strahotama ostali su čvrsti u vjeri i svjedočenju ostalim zatvorenicima da je njihova domovina
na Nebesima. U današnjem vremenu ovi mladići su pravi primjer mladeži diljem svijeta,
osobito onima koji trpe dok pred svojim progoniteljima odvažno ispovijedaju kršćansku
vjeru. Neka nam ovi hrabri oratorijanci budu poticaj i ohrabrenje u svakoj situaciji, da je
moguće biti autentičan kršćanin.