DRUŽBA SV. FRANJE SALEŠKOG- SALEZIJANCI (SDB)
DRUŽBA SV. FRANJE SALEŠKOG- SALEZIJANCI (SDB)

DRUŽBA SV. FRANJE SALEŠKOG- SALEZIJANCI (SDB)

Družbu je 1859. godine osnovao sveti Ivan Bosco u Valdoccu kao vrhunac dugog i intenzivnog iskustva apostolata među siromašnom mladeži Torina.

  1. Utemeljitelj i porijeklo

Ivan Bosco bio je drugo dijete Franje i Margarete Occhiene, jednostavnih zemljoradnika. Vrlo mlad je ostao bez oca i sa šesnaest godina počeo je studirati u Chieriju kako bi postao svećenik. Za svećenika ga je zaredio torinski nadbiskup Luigi Fransoni 5. lipnja 1841. godine, a sljedeće tri godine boravio je u glavnom gradu Pijemonta gdje je završio teološku formaciju na Crkvenom učilištu (Convitto Ecclesiastico).

Počeci

Zahvaljujući prijateljstvu s don Giuseppeom Cafassom, svojim sumještaninom, don Bosco je poznavao dramatičnu stvarnost zatvora za mladež i tešku situaciju mnogih mladih ljudi u Torinu. Tih godina Torino je proživljavao razdoblje brze industrijalizacije i mnogi su se mladi ljudi selili iz ruralnih područja u grad u potrazi za poslom. Na svetkovinu Bezgrešnog začeća, 8. prosinca 1841. godine, započeo je svoj odgojno-obrazovni rad za mlade tako što je počeo predavati katekizam zidarskom šegrtu u crkvi sv. Franje Asiškog. Dječaka koje je pratio ubrzo je postalo gotovo dvjesto.

Rođenje družbe

Don Bosco je 26. siječnja 1854. godine sazvao četvoricu „svojih dječaka“ da se iskušaju djelima milosrđa, a kasnije, ako je moguće i poželjno, formalnim zavjetom. To su prva četvorica koja su nazvani „salezijanci“. Općinski ministar Urbano Rattazzi dao je nekoliko važnih prijedloga njihovom osnivaču za organizacijsku strukturu njegova reda.
Rattazzi je predložio da se institutu ne da otvoreno religijski karakter, već da se stvori udruga slobodnih građana koji bi dobrovoljno surađivali u dobrobiti siromašne i napuštene mladeži; neka vaši članovi zadrže svoja građanska prava; što se tiče svećenika, neka nose odjeću svjetovnog klera; a za one koji bi imali ured, neka se nazivaju svjetovnim imenima, kao što su „inspektor“ ili „direktor“ („provincijal“ ili „ravnatelj“).
Godine 1857. don Bosca je primio u Rimu blaženi papa Pio IX. koji ga je ohrabrio u njegovu radu i planovima. Dana 18. prosinca 1859. godine utemeljitelj i njegovih prvih 18 drugova okupili su se u njegovoj sobi kako bi osnovali ovu novu redovničku zajednicu obvezujući se da će osnovati Kongregaciju za promicanje slave Božje i spasenje duša – osobito onih kojima je najpotrebnije obrazovanje i trening. Dana 14. svibnja 1862. godine prva su 22 člana javno dala zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti.

  1. Povijest od osnutka do danas

Salezijanci su dobili papinsko odobrenje 1869. godine, a njihove je konstitucije odobrila Sveta Stolica 1874. godine.
Od početka su se posvetili poučavanju i odgoju mladih u školama, centrima za mlade, župama, tehničkim i poljoprivrednim školama, sredstvima priopćavanja i misijama.

Misije

Prvi zahtjev Salezijancima za misionarski apostolat došao je iz Argentine, za evangelizaciju Patagonije. Don Bosco je 12. svibnja 1875. godine izabrao misionare među svojim salezijancima. Za voditelja ekspedicije imenovan je budući kardinal Giovanni Cagliero. Salezijanci su se iz Argentine proširili u najsjevernije države Latinske Amerike (Urugvaj i Brazil), gdje su odigrali važnu ulogu u misijama u Amazoniji i Mato Grossu. Godine 1896. stigli su u Sjedinjene Američke Države.
Opredjeljenje za Afriku već je bilo u don Boscovim planovima, ali tek nakon utemeljiteljeve smrti prvi salezijanci su se naselili na taj kontinent. Godine 1891. salezijanci su otvorili kuću u Oranu u Alžiru, ali upravo je u Kongu apostolat Družbe bio najuspješniji: misionari su stigli u Katangu 1912. godine, a 1925. godine to je područje postavljeno kao apostolska prefektura. Godine 1980. projekt Afrika pokrenuo je fra Egidio Vigano, tadašnji glavni predstojnik.
Godine 1906., dolaskom prvih misionara u Thanjavur, u Indiji, salezijanci su proširili svoju misiju na Aziju. Louis Mathias i Stefano Ferrando vršili su svoj apostolat u Assamu i u krajevima uz Tibet i Burmu. Godine 1926. Vincenzo Cimatti poveo je skupinu salezijanaca da započnu salezijansku misiju u Japanu.

  1. Identitet

Članak 2. Konstitucije kaže: „Mi, don Boscovi salezijanci (SDB), tvorimo zajednicu krštenih. Podložni pozivu duha, odlučni smo ostvariti Utemeljiteljev apostolski naum u posebnom obliku redovničkog života: biti u crkvi znakovi i nositelji Božje ljubavi prema mladima, osobito onima koji su siromašni. Vršeći ovu misiju nalazimo vlastiti put do svetosti.“
„Naša se Družba sastoji od klerika i laika koji se kao braća nadopunjuju u životu istog poziva“ (Isto, čl. 4.).

Salezijanska pedagogija

Odgojna načela Salezijanske družbe izložena su u nekim od spisa Utemeljitelja: „Traktat o mladima“, „Povjerljive opomene ravnateljima“, „Preventivni sustav u odgoju mladeži“, „Pismo od Rima“ i „Cirkularno pismo o kaznama“
Don Bosco odbacuje represivne metode i predlaže „preventivnu metodu“: zagovara potrebu upoznavanja učenika s pravilima i propisima zajednice i poziva odgojitelje da s ljubavlju paze kako bi spriječili mlade da čine pogreške, stavljajući učenika u optimalan položaj za postizanje cjelovitog i skladnog razvoja.
Srž salezijanske pedagogije je „pastoralna ljubav“. Odgajatelji su pozvani da djeluju s ljubavlju, srdačnošću i privrženošću. Također je potrebno da mladi shvate da su voljeni jer oni koji znaju da su voljeni, ljubav uzvraćaju.
Pedagogija postaje duhovnost salezijanske mladeži nadahnuta humanizmom svetog Franje Saleškog i spojena s iskrenom pobožnosti Mariji Pomoćnici.
Salezijanska obitelj

Članak 5. Konstitucije je ovako izražen: „Don Bosco je nadahnuo početak golemog pokreta osoba koje na različite načine rade za spasenje mladih.“ Sam je, uz Družbu sv. Franje Saleškog, utemeljio Zavod Kćeri Marije Pomoćnice, Udrugu salezijanaca suradnika i Udrugu Marije Pomoćnice.
Danas postoje 32 skupine Salezijanske obitelji. Živeći u istom duhu i u zajedništvu jedni s drugima, vršeći određena zvanja, nastavljaju poslanje koje je on započeo.
U njemu, voljom Utemeljitelja, salezijanci imaju posebne zadaće: „čuvati“ jedinstvo duha i poticati dijalog te bratsku suradnju za uzajamno bogaćenje i veću apostolsku plodnost.
Bivši učenici dio su tog stečenim obrazovanjem. Njihovo članstvo postaje jače kad se odvaže na sudjelovanje u salezijanskom poslanju (Konstitucije, čl. 5.). Ovo nisu samo uzvišene izjave u Ustavima. Pravilnik sadrži konkretne posljedice služenja koje salezijanci vrše u Salezijanskoj obitelji.
Dužnost je provincijala i rektora, potpomognutih svojim izaslanicima, osvješćivati zajednice da one ispunjavaju svoju zadaću u Salezijanskoj obitelji.
Zajednica, u dogovoru s vođama različitih grupa, i u duhu služenja uz poštovanje njihove autonomije: nudi im duhovnu pomoć, promiče sastanke, potiče odgojnu i pastoralnu suradnju, njeguje zajedničku predanost zvanjima.
Osnovano je tajništvo posebno za Salezijansku obitelj kako bi izvršilo gore navedene obveze.
Treba imati na umu da specifična animacija don Boscovih salezijanaca u odnosu na ostatak Salezijanske obitelji ne obuhvaća sve oblike animacije.
Daleko od toga da imaju monopol, ostavlja se dovoljno prostora drugim grupama, poštujući njihovu autonomiju i promičući svoju suodgovornost, da budu animatori jedni za druge.

  1. Sadašnje stanje

U trenutku don Boscove smrti Družba je imala 773 zavjetovana salezijanca i 276 novaka. Danas je don Boscovih salezijanaca 14 601 raspoređenih u 132 zemlje svijeta na 5 kontinenata.
Salezijansku družbu čine provincijske zajednice koje se pak dijele na mjesna središta. Od 1965. godine provincije su grupirane o regije koje jamče vezu između središta i provincija. Sedam je regija reorganiziranih tijekom Generalnog kapitula 2014. godine. Sredozemna Europa (koja također uključuje Bliski istok); Središnja i sjeverna Europa (uključujući Britansko otočje); Inter-Amerika (Srednja-Sjeverna Amerika); Amerika Južni stožac; Jug Azije (Indija i Šri Lanka); Oceanija-istočna Azija (Kina, Japan, Filipini, jugoistočna Azija, Australija); Afrika-Madagaskar.
Glavni predstojnik Salezijanske družbe nasljednik je don Bosca, Oca Središta jedinstva Salezijanske obitelji.

Poslanje i djelovanje

Članak 6. Konstitucija ukazuje na sljedeća područja salezijanske misije: „Vjerni obvezama koje nam je don Bosco prenio, mi smo evangelizatori mladih, a tim više ako su siromašni; Posebnu pozornost posvećujemo apostolskim zvanjima; Mi smo odgojitelji vjere za radničke klase, osobito putem društvenih komunikacija; Naviještamo Evanđelje onima koji ga još nisu primili.“

Aktivnosti koje provode don Boscovi salezijanci su: Izravno obrazovanje: u oratorijima i centrima za mlade; u akademskim školama različitih smjerova, tehničkim školama i internatima; u domovima za mlade u opasnosti; na sveučilištima; te u katehetskim i pastoralnim središtima. Mladi su prvi i povlašteni korisnici rada salezijanaca.
Izravna evangelizacija: Salezijancima je povjereno oko 1000 župa. Družba je nastala iz „katekizma“ i stoga se posebno brine za novu evangelizaciju u suvremenom svijetu.
Izravni misijski rad: ima oko 3000 salezijanaca koji djeluju u misionarskom kontekstu. Djeluju na raznim misionarskim područjima na svim kontinentima.
Svetost u Družbi Konstitucije: kažu da salezijanci nalaze svoje posvećenje u ispunjavanju svoga poslanja. Procvat svetosti u Družbi potvrđuje istinitost ovih riječi i bogatstvo Božjeg dara za sve njih.

  1. Izazovi za budućnost
    Rast Družbe obilježen je poviješću njezinih generalnih kapitula. Na pitanje koji su izazovi danas, Opće poglavlje XXVIII ih ističe u ove tri bitne crte:
    Prvi je prioritet salezijanskog poslanja među mladima današnjice. Primjećuju snažan poziv da se još jednom vrate istinski siromašnima svijeta i da se nastave snažno usredotočiti na njih u mjestima i prisutnosti gdje već rade. Pozvani su biti u skladu s mnogim adolescentima i mladim odraslim osobama koji očekuju da neće biti prepušteni sami sebi, već da budu u pratnji – mladim ljudima sa strukturiranim i li nestrukturiranim obiteljima kojima je potrebna prisutnost odgajatelja i prijatelja u njihovim životima i onih iz njihovih obitelji. Ovaj poziv je da otvore oči i budu osjetljivi na potrebe adolescenata i mladih koji svojim jezikom, stajalištima i razumijevanjem pripadaju digitalnom svijetu, brizi i poštovanju stvorenog i volonterizam.
    Drugi izazov, usko povezan s prvim, jest profil salezijanca za mlade danas. Pozvani su obnoviti svoj pogled na don Bosca jer on je njihov uzor. Njegov je karizmatičan, dinamičan i predan dar koji gleda u budućnost. Njihovo je opredjeljenje učiniti don Boscovo iskustvo još življim s njegovim karakteristikama: jedinstvom njegove osobe, njegova života i njegova djela te divljenja vrijednim skladom između milosti i prirode. Ovaj izazov uključuje i druge teme, kao što su one o pozivu i formaciji, tj. Gledanje i planiranje formacije kao trajnog odgovora na Božji poziv. S tim su povezane teme „misije“ i „zajedništvo“, tj. Živjeti misiju kao odgojno-pastoralna zajednica.
    Treći izazov je suradnja sa Salezijanskom obitelji i laicima u misiji i formaciji. To je tema koja je završni dokument Sinode o mladima, vjeri i zvanju. Razbor, tako snažno je naglašen. Uzajamnost, dijeljenje i zajednička formacija neka su od pitanja u koja su pozvani ulaziti i produbljivati ih kako bi don Boscovo lice danas bilo sve aktualnije i povezano s vremenom i poviješću.
    To su izazovi koji pomažu cijeloj Družbi da, koliko je to moguće, produbi ono što jest i što bi trebalo biti „profil salezijanca“ koji je spreman živjeti salezijansko poslanje s mnogim laicima. Zajedno će moći odgovoriti svim mladima današnjice, osobito najsiromašnijima i najpotrebnijima, marginaliziranima i napuštenima, najosjetljivijima i onima kojima su uskraćena temeljna prava.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)