Pokušavam te naći u ovim slojevima mraka
Želim nacrtati Tvoj oblik na ovim znojnim zidinama
Sa sviju strana dodirujem Tvoje granice
Tko li si i čime se hrani moje čekanje
Tko je Taj koji dolazi danonoćno
I kuca na moja vrata
Ali nikad ne ulazi.
Gdje je Taj što je obećavao
Svojim utočišnim licem
Gdje se nastanio
Ulazi u najdublje pustolovine noći
Gdje ćemo ga sačekati
Na domak si mi ruke
Tvoj nemir je ostao u meni
Tvoje se obećanje rasprostire uokolo
Kao pjesma koja me ispunjava
I sažiže ovaj očaj što se skuplja
U želji ugledati Tvoje lice
(Toma Podrug)
RAZMISLI: Je li u drugome lako vidim njegove pogreške i brzo ga osudim? A što je s mojim grijesima? Jesam li tu brz u osudi?
Da,drugome nađem i najmanju sitnicu i brzo ga sudom,i u tom jada svoje grijehe ni ne primjećujem,a veći su moji griješi nego tuđi samim tim što svoje ne primjećujem niti ih sudim.Brz sam na tuđoj osudi nažalost a na svojoj ne,u tom je razlika nas ljudi,a dok shvatimo prođe vrijeme ili nam treba ovakva pouka ili misao…