ARTEMIDE ZATTI
ARTEMIDE ZATTI

ARTEMIDE ZATTI

Artemide Zatti rođen je u mjestu Boretto (Reggio Emilia, Italija) 12. listopada 1880. Zbog siromaštva obitelj Zatti početkom 1897. godine emigrira u Argentinu te se nastanjuju u mjestu Bahia Blanca, nedaleko od Buenos Airesa. Mladi Artemide odmah pohađa salezijansku župu, nalazeći u župniku don Carlu Cavalliju svojeg duhovnog vođu. To ga usmjerava prema salezijanskom životu. Imao je 20 godina kada postaje aspirant u Bernalu. Obolio je od tuberkuloze. Don Cavalli, koji ga je duhovno pratio, poslao ga je u Viedmi  na opravak od bolesti, zbog pogodne klime. Tamo je bila misionarska bolnica u kojoj je radio otac Evasio Garrone, salezijanski medicinski tehničar. 

Kad je otac Garrone vidio da mu se stanje s tuberkulozom pogoršava, potaknuo ga je da obeća Mariji Pomoćnici da će se posvetiti njezi bolesnika i da će tako ozdraviti. Upravo tako je i bio. Vjerovao je u zagovor Marije Pomoćnice, obećao je da će se posvetiti brizi za bolesnike, te je u čvrstoj vjeri i pouzdanju u Mariju i ozdravio. Od tada se Artemide potpuno posvetio bolesnoj i potrebitoj braći, postavši njihov bližnji, uvijek s osmjehom i neumorno sjedinjen s Bogom u molitvi. Zato je imao izraz za svoje čudesno ozdravljenje „Vjerovah, obećah, ozdravih.“

Ponizan i poslušan prihvaća zadaće i put koji je pred njim. Odriče se svećeništva teška srca, zbog posvećivanja u radu s bolesnicima u bolnici, ali daje prve zavjete kao salezijanac brat pomoćnik 11. siječnja 1908., a doživotne zavjete 18. veljače 1911. Kako je i obećao Gospi u potpunosti se posvećuje radu u bolnici, u početku radeći u ljekarni. Nakon smrti oca Garronea, 1913. preuzima svu odgovornost za bolnicu, postaje podravnatelj, upravitelj, ekspertni medicinski tehničar kojeg su voljeli i cijenili i bolesni i zdravi, jer je bio „glavni lijek“ za sve zbog svog stava, šale, radosti, nježnosti. Unatoč zahtjevima bolesnika i potrebama bolnice, Artemide je bio poznat po svojoj „salezijanskoj radosti“, znaku njegove svetosti za one oko sebe. U radu s bolesnicima pomagao im je da u vlastitoj situaciji vide znak Božje volje, osobito u posljednjem času ovozemnog života. Nije bio samo medicinski tehničar, već i odgajatelj u vjeri svake osobe u trenucima kušnje i bolesti, sa stilom don Bosca „znak i pronositelj ljubavi Božje“.

Zauzet radom u bolnici imao je jako malo vremena za odmor, a ono malo vremena što je imao proveo je u učenju i čitanju. Radio je na dvije lokacije smještene na obali rijeke Negro: Viedma i Patagones. Potrebite je obilazio na svom biciklu, dok se vozio uvijek je molio krunicu. Uvijek je bio dostupan za bolesnike, koji su rado dolazili k njemu, nerijetko prije njemu umjesto liječniku.

Artemide Zatti volio je svoje bolesnike na jedan dirljiv način. Vidio je u njima samog Isusa, u toj mjeri da pita časne sestre za odjeću za upravo pristiglog mladića, govoreći: „Sestro, imate li robe za dvanaestogodišnjeg Isusa?“ Pozornost prema njima bila je toliko osjetljiva. Postoji priča da su ga vidjeli kako u mrtvačnicu nosi tijelo mrtvaca tijekom noći, dovodeći ga pred druge bolesnike te nad njim recitirajući De profundi, molitvu za mrtve iz Psalma 130. Vjeran salezijanskom duhu i motu koji je Don Bosco ostavio u nasljedstvo svojim sinovima – „rad i umjerenost“ – radi čudesne stvari s uobičajenom spremnošću duše, s junačkim duhom žrtve, s apsolutnim odmakom od svakog osobnog zadovoljstva, bez uzimanja godišnjeg odmora.

Bio je čovjek jednostavnih ljudskih odnosa, s vidljivom simpatičnošću, rado se družio s poniznima. No iznad svega, bio je Božji čovjek koji je isijavao svjetlošću njegove prisutnosti. Jedan nevjerni liječnik u bolnici govori: „Kada sam vidio gospodina Zattija, moja je nevjera malaksala.“ A drugi reče: „Vjerujem u Boga otkad poznajem gospodina Zattija.“

Godine 1950. neumorni medicinski brat pada niz stepenice i tom prilikom manifestiraju se simptomi raka kojeg si je on sam dijagnosticirao. Nastavlja, međutim, s vlastitom misijom još godinu dana dok se nakon junačkih patnji gasi 15. ožujka 1951. u punoj svijesti, okružen ljubavi i zahvalnošću čitavog naroda.

Artemide Zatti je živio ono to je sveti Ivan Bosco rekao prvim salezijancima koji su odlazili u Ameriku: „Posebno se brinite za siromašne, bolesne, djecu, starije i dobit ćete Božji blagoslov i poštovanje onih koji vas okružuju“.

Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II, u nedjelju 14. travnja 2002. Prilikom beatifikacije sveti Ivan Pavao II za Zattia kaže: „Redovnik salezijanac, napustio je Italiju sa svojom obitelji kako bi potražio bolji život u Argentini, zemlji o kojoj je sanjao don Bosco. Tamo je otkrio svoj salezijanski poziv, koji je imao oblik strastvenog, kompetentnog i s ljubavlju služenja bolesnicima. Njegovih gotovo pedeset godina u Viedmi predstavlja povijest uzornog redovnika, brižljivog u ispunjavanju svojih dužnosti u svojoj zajednici i potpuno posvećenog služenju onima u potrebi. Neka nam njegov primjer pomogne da budemo svjesni prisutnosti Gospodinove i dovede nas da ga prihvatimo u svoj našoj braći i sestrama u potrebi.“

Ne tako davno prisjećamo se velikog dana za salezijansku obitelj, proglašenje svetim 9. listopada 2022. Papa Franjo za novog zagovornika u nebu je rekao: „Bolnica je mjesto gdje se očituje svetost tog čovjeka, s bijelim radnim ogrtačem i torbom s lijekovima, s krunicom u jednoj ruci i upravljačem bicikla u drugoj. U bolesnima, koji su bili granica njegova poslanja, a koje je posjećivao danju i noću, vidio je Gospodina te služeći im, znao je da časti Oca.“

Spomendan svetog Artemidea Zattia slavimo 13. studenog.

MOLITVA SVETOM ARTEMIDE ZATTI

Bože, koji si u poniznima i malima
čudesno pokazao velika djela svoje milosti,
ponizno Te molimo:
po zagovoru, svetog Artemida,
daj da u braći koja pate na duši i tijelu,
Možemo iz dana u dan
uvijek jasnije vidjeti Kristovo lice.
Molimo Te, proslavi svojeg slugu
i podari nam, po njegovu zagovoru,
milost koju te molimo.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)