Filip Rinaldi rođen je 28. svibnja 1856. godine u Lu Monferratu (Aleksandria). Rođen je u mnogobrojnoj obitelji, bio je osmo od devetero djece. Roditelj su mu bili pobožni i dobri zemljoradnici, od devet djece sedmero je posvećeno Bogu, dvije sestre postale su salezijanke, a petero braće svećenici salezijanci.
Don Bosca je susreo još kao dijete, kad je sa svojim dječacima obilazio mjesta Monferrata. U desetoj godini života otac ga je upisao u oratorij u Mirabellu, ali Filip ga samovoljno napušta nakon nekoliko mjeseci. Don Bosco ga je jako želio u oratoriju, pa mu je pisao pisma. Kako se nije vratio don Bosco je osobno otišao po njega da ga uvjeri i dovede u Torino, ali bezuspješno.
Nekoliko godina kasnije, kad je Filip imao 21 godinu, ipak se vratio i počeo ostvarivati svoje salezijansko duhovno zvanje. Nakon novicijata, 1880. godine, položio je pred don Boscom vječne zavjete, a 1882. godine bio je zaređen za svećenika. Ubrzo je postao ravnatelj Mathe, ustanove za kasna duhovna zvanja. Nekoliko dana prije don Boscove smrti, Rinaldi dolazi na ispovijed kod svog Utemeljitelja, koji mu upućuje samo jednu riječ „meditacija“.
Nakon don Boscove smrti, njegov prvi nasljednik don Mihovil Rua, imenovao ga je ravnateljem instituta u Barceloni. Tri godine mukotrpno je radio u prisutnosti svoje braće i mladih, te je molitvom i zalaganjem institut podigao na zavidan nivo. Tada mu je povjerena uloga provincijala za Španjolsku i Portugal.
U devet godina osnovao je 16 novih kuća, najviše zahvaljujući salezijanki suradnici Dorotei Chopite koja je pomagala financijski puno salezijanskih djela. Surađivala je i sa don Ruom i don Rinaldijem. Don Mihovil Rua bio je impresioniran njegovim radom te ga je postavio glavnim ekonomom Družbe. Nastavio je s brižljivom, odlučnom i snalažljivom raspodjelom materijalnih dobara, ne zanemarujući ni svoj svećenički poziv.
Nakon smrti don Rue, 1910. godine postao je zamjenik Vrhovnog poglavara don Pabla Albere. 1921. godine izabran je za trećeg don Boscovog nasljednika . Pod njegovim vodstvom Družba je doživjela misionarski procvat, osobito po broju novootvorenih ustanova, novina i društava. U misije diljem svijeta poslao je preko 1800 salezijanaca. Njegov mandat bio je iznimno plodonosan. Salezijanska družba čudesno se razvila: od 4788 članova u 404 kuće do 8836 u 664 kuće, u jednoj atmosferi gdje se „više udisala nježnost oca, nego autoritet poglavara“.
Njegovao je snažnu osobnu duhovnost i širio salezijanski duh prije svega u potpunom predanju Božjoj volji i bezgraničnom povjerenju u zagovor Marije Pomoćnice. Preminuo je 5. prosinca 1931. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II 29. lipnja 1990. Njegovo tijelo počiva u kapeli bazilike Marije Pomoćnice u Torinu.
MOLITVA
Bože, beskrajno dobri Oče,
Ti si pozvao blaženog Filipa Rinaldija,
trećeg don Boscova nasljednika,
da naslijedi duh i djelo
te da započne razne karizmatske stvarnosti
u salezijanskoj obitelji.
Molimo te da ga možemo nasljedovati u dobroti,
apostolskoj snalažljivosti te
neumornom radu posvećenom jedinstvu s Bogom.
Daruj nam milosti koje Te molimo po njegovu zagovoru.
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.