Laura Vicuña rođena je u Santiagu de Chile 5. travnja 1891. kao prvo dijete Jose Dominga i Mercedes Pino. Glavni grad Čilea bio je pod političkim i vojnim sukobima i zato obitelj seli na jug, na granicu s Argentinom. Otac joj umire, a majka se nađe u bezizlaznoj situaciji s dvije djevojčice u gladi i neimaštini. Godine 1899. obitelj se seli u obližnju argentinsku pokrajinu Neuquen gdje majka nalazi posao na ranču Manuela More. Pod njegovom prisilom Laurina majka postaje mu ljubavnica. To negativno utječe na odgoj djevojčica. Laura, iako još mlada, primjećuje majčino vjersko i moralno stanje. No majka, svjesna situacije, ne ostavlja djecu, te im pronalazi primjereno obrazovanje i vjeronauk u malom misionarskom domu kojeg su držale Kćeri Marije Pomoćnice u Junin de los Andes na granici s Čileom 1900. godine. U tom se okruženju Laura odmah odlično snalazi, pokazuje se kao uzorna učenica: zauzeta molitvom, pozorna savjetima sestara, dostupna kolegicama, uvijek vesela i spremna na svaku žrtvu.
Ulazi u zajednicu Marijinih Kćeri. Dok je jedna sestra na vjeronauku objašnjavala sakrament braka, Laura shvaća grijeh svoje majke i na mjestu pada u nesvijest. Od tada Laura pojačava molitvu i žrtve za mamino obraćenje. Laura ima prvu pričest 2. lipnja 1901., ali toga dana još više pati kada je vidjela majku kako ne prima sakrament.
Na dan prve pričesti piše neke odluke: „O moj Bože, želim Te voljeti i služiti Tebi cijeli svoj život; zbog toga ti darujem svoju dušu, svoje srce, cijelo svoje biće. Želim prije umrijeti nego Te uvrijediti grijehom; zato se namjeravam mrtviti u svemu što me udaljava od Tebe. Radit ću koliko mogu i znam, zato što me poznaš i ljubiš da bih nadomjestila uvrede koje svaki dan primaš od ljudi, posebno od moje obitelji. Bože moj, daj mi jedan život ljubavi, mrtvljenja, žrtve.“ S tim se prijedlozima Laura cijela predala Gospodinu da bi dobila majčino obraćenje, a Kćeri Marije Pomoćnice brzo su shvatile da su našle izuzetnu djevojčicu. Od svoje prve godine boravka u domu ističe se po učenju i intenzivnom unutarnjem životu. U drugoj godini sestre Vicuña odlaze majci na praznike, ali Laura je duboko patila u duši. Manuel More odbija plaćati daljnje školovanje. Iz samilosti i razumijevanja ravnateljica prima obje djevojke koje primaju krizmu 29. ožujka 1902. Majka je prisutna, ali odbija sakramente. Tada Laura piše molbu za ulazak u postulaturu Kćeri Marije Pomoćnice koja joj je odbijena radi obiteljske situacije. Ona ne odustaje od svoje namjere. Sljedećeg mjeseca daje privatne zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva, posvećujući se tako Isusu i predajući Mu svoj život. Biograf don Crestanello piše: „Laura potajno pati u srcu te odlučuje predati život i dobrovoljno prihvatiti smrt, u zamjenu za mamin spas. Molila me zapravo da blagoslovim tu njezinu žarku želju“.
Krajem godine na Lauri se primjećuje iscrpljenost. Slaba zbog bolesti više ne izlazi iz doma niti može sudjelovati u duhovnim vježbama. Ni promjena klime ne poboljšava njeno zdravstveno stanje te s majkom odlazi u Junin. Tamo ih posjećuje More 1904. te od nje zahtjeva da provede s njim noć. Iako mu se opirala i bježala, ipak ju zlostavlja i ostavlja u traumama. Kada se vratila sestrama, ispovjedila se duhovniku obnavljajući ponudu za predavanje svog života za majčino obraćenje. Dana 22. siječnja 1904. zove majku da bi joj prenijela svoj veliki san: „Mama, ja umirem! Sama sam to tražila Isusa. Ima skoro dvije godine da sam mu ponudila svoj život za tebe, da se ti vratiš vjeri. Mama, neću li prije smrti dobiti radost da te vidim obraćenu?“ Majka joj tada obećava potpunu promjenu života. Laura je tako mogla spokojno izdahnuti nakon posljednjih radosnih riječi: „Hvala, Isuse! Hvala, Marijo! Sad umirem sretna!“
Na njezinu sprovodu majka prima sakramente pomirenja i euharistije. Ova mlada djevojka proglašena je blaženom 3. rujna 1988. tijekom stote godišnjice don Boscove smrti na „Brdu mladih blaženstava“ kod Castelnuova, kao svjedokinja plodnosti odgojne karizme Sveca mladeži. Jedan trinaestogodišnji tijek života lako je za ispričati; puno teže je proniknuti tajnu koju nosi jedno tako kratko i junačko postojanje.
Molitva blaženoj Lauri Vicuña
Blažena Lauro Vicuña,
ti koja si na herojski način nasljedovala Krista,
usliši našu pouzdanu molitvu.
Izmoli milosti koje su nam potrebne…
i pomaži nam da čistim srcem prihvaćamo Očevu volju.
Udijeli našim obiteljima mir i vjernost.
Daj da i u našem životu, kao u tvojemu,
odsijeva postojana vjera, odvažna čistoća,
te spremna i pažljiva ljubav prema braći i sestrama.
Amen.