Franjo Saleški

Sv. Franjo Saleški rodio se godine 1567. u Savoji, u plemićkoj obitelji. Nakon završenih srednjih nauka u isusovačkom kolegiju, upisao se kao student prava na Sveučilište u Padovi. U tim godinama studija proživljavao je u duši strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada veoma raširenom kalvinskome nauku prema kojoj je Bog već unaprijed neke ljude odredio za nebo, a druge za pakao, teško se mučio. Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se plašio da bi mogao biti predodređen za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu, napokon je došao do nutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu koja ne želi jedino čovjekovo spasenje.

Franjin otac želio je da ga sin naslijedi i dugo se nije mirio s njegovom odlukom da postane svećenik. Ipak, pristao je da pođe na studij teologije nakon kojih je bio zaređen za svećenika. Unatoč nježnoj tjelesnoj konstrukciji, javio se za dušobrižnika pokrajine Chablais, južno od Ženevskog jezera, koja je bila u rukama, prema Katoličkoj crkvi, tada nesnošljivih kalvina. Svećenička revnost i odvažnost često ga je vodila u životne opasnosti, no Providnost ga je čuvala. Začuđujućom blagošću i sposobnošću uvjeravanja, a osobito živom i jakom vjerom, uspio je 70.000 duša ponovno vratiti katoličkoj vjeri. Bio je to za ona teška vremena gotovo nevjerojatan uspjeh.

Bio je poznat i gorljiv dušobrižnik pa ga je papa imenovao ženevskim biskupom. Kao biskup radio je nesmanjenim žarom te skupa sa sv. Franciskom de Chantal osnovao novi ženski red Sestara od pohođenja. Osnovao je i Družbu oblata čiji članovi njeguju duboku kršćansku duhovnost i apostolat. Imao je izvanredan dar za spisateljsku djelatnost, te je kao daroviti pisac napisao mnoga duhovna djela od kojih su najpoznatija „Filotea“ i „Theotimus“. Kao vrstan odgojitelj vodio je mnoge duše putem svetosti. Uvažavao je raznovrsne pobožnosti znajući da u nebo vode mnogi putovi i da su sredstva za postignuće savršenosti vrlo različita. Sveti je Franjo učio da se svetost može postići na svakom mjestu, položaju, zvanju, poslu i da je prilagođena svakom čovjeku. Koliko je svetaca, toliko je i vrsta svetosti. Još jedna izvanredna vrlina resi nauku sv. Franje Saleškoga: ljudskost i širina srca. Nije oduzeo nijednu crtu od onoga što Krist od nas u Evanđelju traži, a ipak je sve to prožeo zadivljujućom ljudskošću.

Najraširenije djelo sv. Franje Saleškoga “Filotea” bilo je za ono doba tako novo, da su ga neki usko usmjereni duhovni ljudi počeli napadati. No, istina je bila na njegovoj strani, pobijedila je i brzo se širila. Dok se Toma Kempenac svojim djelom “Nasljeduj Krista” obraćao u prvom redu Bogu posvećenima, sv. Franjo Saleški se svojom “Filoteom” obraćao izričito onima u svijetu, u obiteljima, u dinamičnoj svakodnevici i poslovima. Samoća i sabranost su potrebni, treba ih stvoriti u duši, a to je moguće i ljudima u svijetu; i oni mogu usred svoje zaposlenosti uzdizati duh k Bogu. “Kad bih se našao usred ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom.” Svetost u svijetu teža je nego u samostanu, možda je stoga postala novi ideal – zapravo stari, ali tijekom vremena, nažalost, zaboravljeni.

Velik utjecaj duhovne nauke sv. Franje Saleškoga očituje se ponajviše u činjenici da je njegovo djelo “Filotea” doživjelo više od tisuću izdanja. Već je 1656. bilo prevedeno na 17 jezika. Danas jedva da u Europi ima naroda koji ne bi imao u svome duhovnom blagu i “Filoteu”. Knjiga “Theotimus ili Rasprava o Božjoj ljubavi” smatra se jednom od najljepših knjiga XVII. stoljeća.

Sveti Franjo Saleški umro je 1622. u 55. godini života. Crkva ga je proglasila naučiteljem i zaštitnikom katoličkih pisaca i novinara. Njegov spomendan slavimo 24. siječnja.

Sveti Ivan Bosco je svoju družbu nazvao Salezijanci, nadahnut dobrotom i žarom sv. Franje Saleškog.

Misli sv. Franje Saleškog

• Sve za Boga.
• Poniznost je magnet Srca Božjega.
• Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa.
• Poniznost i blagost su temelj svetosti.
• U svom srcu usadi Isusa razapetog i svi križevi i trnje bit će kao ruže.
• Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno i lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi.
• Neka živi Isus čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav.
• Ljubav je među krijepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu.
• Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu.
• Radije sve izgubimo, samo ne odvažnost, pouzdanje i dobru volju.