Zbog značaja „velikog karizmatskog čovjeka“ i sveca, Don Bosco sa svojom izvornošću ubraja se u red utemeljitelja ustanova posvećenoga redovničkog i laičkog života i laičkih apostolskih družbi u Crkvi. S divljenjem i zahvalnošću prvotno je sjeme raslo i postalo veliko snažno stablo.
Prvim četirima granama koje je on utemeljio, tijekom stoljeća i početkom novog tisućljeća, pridružile su se brojne druge grane. Od utemeljitelja su neki njegovi duhovni sinovi dobili nadahnuće i smjernice da na raznim kontinentima i u raznim društveno kulturnim sredinama osnuje nove grane, a neke su katkad izrasle i u suradnji s KMP i uz podršku USS i prijatelja salezijanskog djela.
Mnoge od tih grana službeno su priznate kao pripadnice Salezijanske obitelji. Iako imaju različit poziv, u Don Boscu prepoznaju zajedničkog „rodozačetnika“, prožete su njegovim duhom koji usvajaju u skladu s vlastitim obilježjima i pronalaze se u zajedničkom poslanju služenja mladima, siromašnima i potrebitima, kao i još neevangeliziranim narodima.
Druge su grane još u hodu prema mogućem sjedinjenu s ovom jedinstvenom velikom Obitelji, koja je vidljiv znak trajne životnosti Crkve.
Kako bi se oživotvorila obnova koju promiče II. vatikanski koncil, sve više raste svijest pripadnosti jednoj jedinoj duhovnoj i apostolskoj Obitelji; potvrđena je animatorska uloga salezijanaca; istaknuta jedinstvena uloga vrhovnog poglavara; pojačana je razmjena među granama, što je dovelo do većeg bratskog zajedništva i uvjerljivije suradnje na formativnom području i u misijskom djelovanju.
U Hrvatskoj postoje 5 grana Salezijanske obitelji: Salezijanci Don Bosca, Kćeri Marije Pomoćnice, Udruženje salezijanaca suradnika, Don Boscovi bivši učenici i ADMA.