Razumjeti izvore apostolske ljubavi, koja mora biti izvor i početak svakog salezijanskog djela traži poduzimanje zamršene i teške zadaće: ući u dušu Don Bosca i prepoznati onaj dio koji nam može protumačiti ovog sveca i njegovo remek djelo odgoja, njegov životni projekt, ulogu ljubavi u njegovom životu i radu.
Od početka je Crkva prepoznala to važno značenje apostolske ljubavi. Osobito se to vidi u liturgiji. U službi časova na 31.1. u čast sv. Ivana Bosca i posebno u misnoj zbornoj molitvi traži se da „budemo upaljeni istim plamenom ljubavi“, kako bismo kao i on, mogli „tražiti duše i Bogu samomu služiti.“ Salezijanci svako jutro u svom predanju Mariji Pomoćnici obećaju da će „uvijek raditi za veću slavu Božju i spas duša“ i da će „nasljedovati žarku ljubav svog svetog osnivača“. Papa Pio XI. rekao je: „Don Bosco je bio velikan ljubavi.“ Papa Pavao VI. rekao je: „Don Bosco je pronašao svoju tajnu u ljubavi – caritas koja ukratko izriče njegovu djelotvornu ljubav.“
Slično kao što to čine salezijanske Konstitucije, PAŽ na istovjetan način definira put posvećenja salezijanaca suradnika, „u vježbanju u ljubavi i radu za spas duša“. Vidljivo je u tome da je Don Bosco s jasnom vizijom utemeljio i ostale grane Salezijanske obitelji, u želji da svi, na različite načine, muškarci i žene, posvećene osobe i laici, žive isti ideal ljubavi, koja izgara za spas duše onih koji su joj predani, djeca i mladi, osobito najsiromašniji.
Stoga salezijanci suradnici na različite načine žive svoj suradnički apostolat u ovome svijetu