Izraz „Duh“ prijevod je hebrejskog izraza „Ruah“, a znači dah, zrak, vjetar (dah Božji, duh Božji). Čovjek je postao živo biće kad je Bog u njega udahnuo svoj „dah“ (Post 2,7). Duh, koji nas otvara komuniciranju s Bogom, također nas nadahnjuje kako živjeti u svijetu i daje nam snagu za ostvarenje određenog načina postojanja. Duh je taj koji preobražava unutarnju strukturu osobe: daje joj osjećaj njezina identiteta, mogućnost da djeluje u svijetu stilom blaženstava.
U kršćanskom rječniku „duhovan“ ima posebno značenje – nije suprotstavljen materiji, kako misle filozofi, nego tijelu. Ako se, dakle, želi reći da je netko duhovan, ne želi se reći da je „nematerijalan“, nego da je „prožet Bogom i usmjeren prema njemu“, kakva god bila njegova fizička narav. Duhovan je, dakle, onaj koji sve prihvaća i uređuje u ljubavi. Doista, ljubav je razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan obuhvaćajući cijelu osobu, tijelo i svijest. U čovjeku istovremeno postoji „Duh Božji“ i „duh svijeta“. Potrebno je te duhove znati razlučivati: prepoznati je li svjetovni duh ili Duh Božji onaj koji pokreće srce i upravlja odlukama. U otvorenosti prema Bogu, koji čovjeku dolazi ususret, s vjerom i u raspoloživosti prema Božjim planovima, čovjek pronalazi smisao svog života.
Duhovnost je iskustvo Boga koje se konkretizira u životu. Temelji se na Božjoj ljubavi koja se konkretizira u ljubavi prema braći i sestrama. Duhovnost je življenje svakodnevnog života uronjeni u otajstvo Boga. Biti duhovni znači biti zagrljeni Božjom prisutnošću koja naš život ispunja smislom i koja postaje kriterijem kojim iščitavamo svaki naš događaj, susret i iskustvo života kao i želja da Boga uvijek više upoznajemo u vlastitim dubinama.
Duhovni je život odnos čovjeka s Bogom, sjedinjenje s Bogom. To je život prihvaćanja Boga Isusa Krista. „Duhovni“ su oni koji dopuštaju da im otajstvena prisutnost Duha Svetoga oblikuje misli i upravlja djelovanjem. Duh Sveti na tom putu vodi svakog čovjeka na jedinstven način po onim osobama i zajednicama koje su svjesne njegove prisutnosti, slijede njegove poticaje, teže za njegovim nadahnućima. Duhovni je život, dakle, stil života koji se gradi na temelju djelovanja Duha Božjega. Duhovnost se stječe kršćanskim iskustvom, iskustvom življenja kršćanskog poziva na svetost. Duhovnost su stavovi, ponašanje i način prihvaćanja i življenjaEevanđelja u konkretnom životu: znači živjeti „prisutnost Boga“. No, Božja je prisutnost otajstvena i često nedokučiva. Možemo reći da je poput zraka: čim nam nedostaje, odmah osjetimo potrebu za njim i želimo ga što prije „dohvatiti“. Jedan od glavnih izvora kršćanske duhovnosti jest Božja Riječ. Samo svjetlom vjere i razmatranjem Božje riječi čovjek može uvijek i posvuda razaznavati Boga, u kojem „živimo, mičemo se i jesmo“ (Dj 17,28), u svakom događaju tragati za njegovom voljom, uočavati Krista u svim ljudima, bili oni bliski ili tuđinci, te ispravno suditi o pravom značenju i vrijednosti vremenitih stvari u njima samima i u odnosu prema čovjekovu cilju (usp. Apostolicam actuositatem 4,3).
U ovome dijelu nudimo vam sve o salezijanskoj duhovnosti, svecima, salezijanskoj obitelji, različite salezijanske molitve i slično