VI. SVJETSKI KONGRES UDRUŽENJA SALEZIJANACA SURADNIKA
7.-10. svibnja 2026. – SACROFANO, italija
Kretanje prema naprijed
Nakon prvih susreta gdje smo razmijenili početne dojmove i tek počeli upoznavati jedni druge, započelo je putovanje koje nas je postupno vodilo kroz različite poglede na svijet, osobna iskustva i duboka promišljanja. Taj proces nije bio samo niz razgovara, za sestru Maju i mene, nego prilika da se otvorimo, da čujemo i budemo saslušane, svatko od nas, da prepoznamo razlike, ali i neočekivane sličnosti među nama. Kroz to zajedničko kretanje naprijed, stvorili smo prostor za iskren dijalog, razmjenu ideja i uzajamno učenje – prostor u kojem smo mogli rasti.
Na VI. svjetskom kongresu USS-a okupilo se preko 400 ljudi, 400 ljubitelja don Bosca iz različitih dijelova svijeta, svjedočeći i slaveći kroz sve dane ljubav prema don Boscu, ali i međusobnu koliko različita bila. Svjetsko Vijeće, organizacijski tim kongresa, naša regionalna koordinatorica Blažka i administracija učinili su boravak ugodnim, korisnim i inspirirajućim – HVALA im na tome.
Predavanje majke Chiare Cazzuola, generalne majke Kćeri Marije Pomoćnice Kršćana naglasilo je kako je salezijanska karizma potpuna samo ako uspije uskladiti ženske i muške doprinose unutar dinamike uzajamnosti. Tijekom kongresa imali smo prilike čuti nekoliko okruglih stolova ( s mladima, s predstavnicima grana salezijanske obitelji… ), održati nekoliko radnih skupina po kontinentima, regijama i jezičnim sekvencama.
Izlaganje svjetskog koordinatora u odlasku
Antonio Boccia, s publikom je podijelio pogled na Udruženje od 2018. gdje je naglasio da je potrebno steći veću svijest o pozivu tko je Suradnik i potrebu za većom vidljivošću. Jedan od dirljivijeg trenutka bila je molitva “Via Lucis” predvođena sestrom Lucreciom.
Jedan san = jedna obitelj
Poseban dan bio je 09.svibnja, započet s himnom zahvalnosti, dan kada smo čestitali jedni drugima 150. obljetnicu osnutka. U svojoj propovijedi don Pascual Chávez, vrhovni poglavar emeritus, odmah nas je podsjetio kako je put pred nama uzbrdica, ali prije svega poziv da se napravi mjesta za pravog protagonista misije: Duha Svetoga, jer On je taj koji otvara geografske granice i srca ljudi za Evanđelje. „Od nas“, naglasio je don Chávez, „očekuje se slušanje, poučljivost i suradnja.“ Atmosfera dana bila je obilježena slavljem i svjedočenjem vlastitog poslanja. Kako je dan odmicao raslo je iščekivanje imenovanja novog svjetskog koordinatora od strane Vrhovnog poglavara, don Fabia Attarda.
Kada je don Fabio izašao na pozornicu, odmah je zavladala tišina i, prije nego što je objavio novog koordinatora, don Attard je naglasio važnost upravljanja kako bismo mogli hodati zajedno jer, naglasio je, bez upravljanja postoji samo anarhija. Vrhovni poglavar koji je sve dane Kongresa boravio sa suradnicima, družio se i radosno odgovarao na sva pitanja, postavio je četiri ključne riječi kao temelj: slušanje, zajedništvo, misija i sudjelovanje. Vrhovni poglavar je naglasio : Slušanje rađa poniznost, koja može proizaći samo iz bliskosti s Bogom i koja nam omogućuje da budemo instrumenti u njegovoj službi. Poniznost koja stvara zajedništvo i sudjelovanje; sudjelovanje koje ostavlja prostor za djelovanje Duha; sudjelovanje koje izbjegava prostore osvajanja; koje izbjegava postavljanje alternativa; sudjelovanje koje potiče prostore konvergencije i suradnje, kako unutar Udruženja tako i unutar Salezijanske obitelji.
S ovim programom, s ovim nadama, s ovim nasljeđem, don Fabio Attard imenovao je novog svjetskog koordinatora: Borju Pereza. Doček je bio ispunjen emocijama među prisutnima. Bilo je radosti, slavlja i mnogih „zahvala“ za one koji odlaze i za one koji ostaju, u jednoj velikoj obitelji koja se okuplja oko jednog sna: spasenja mladih. Ovo je prvi put da je izabran koordinator koji ne pripada regiji Italija, Bliski istok i Malta: Duh puše i vodi nas prema novim horizontima.
U svom završnom govoru, novi svjetski koordinator, Borja Pérez, započeo je analizom koju je predstavilo jedanaest regija Udruženja, koje su sve bile prisutne na Kongresu.
Ona otkriva ranjeni, polarizirani, nejednaki svijet; svijet u kojem mnogi mladi ljudi doživljavaju nesigurnost, usamljenost i nedostatak referentnih točaka. Također otkriva Crkvu u tranziciji, koja traži nove jezike, nove strukture i nove putove sinodalnosti. U tom kontekstu, Udruženje se nalazi na odlučujućoj prekretnici, s glavnim snagama koje predstavljaju karizmu koja je i suvremena i nužna; živahna prisutnost na periferijama; Udruženje koje je zajednica, koja podržava i prati te posjeduje divljenja vrijedan kapacitet otpornosti. Međutim, te snage uravnotežuju određeni elementi krhkosti, poput starenja članstva; nedostatka generacijske obnove; ponekad nejasnog profesionalnog identiteta; još uvijek previše neujednačenog obrazovanja; slabe komunikacije; i ograničene društveno-političke prisutnosti. Oslanjajući se na brojne uvide iz različitih doprinosa, kako glavnog poglavara tako i iz grupnog rada provedenog tijekom prethodna tri dana, Borja je iznio početne programske smjernice za sljedeći šestogodišnji mandat.
Prva je stvaranje dviju regija na afričkom kontinentu, koji trenutno čini jednu regiju s Afrikom i Madagaskarom. Drugi radni prijedlog nije gotov tekst za odobrenje, već početak procesa koji uključuje osnivanje tehničko-savjetodavnog tima koji će pomoći Svjetskom vijeću u izmjeni Projekta apostolskog života.
Projekt apostolskog života nije statičan dokument, već prava osobna iskaznica koja se razvija s Udruženjem. Cilj radne skupine je upravo održati ga uvijek relevantnim i živahnim, dajući oblik i odgovor na brojne zahtjeve koje je Svjetsko izvršno tajništvo primilo u posljednjih osam godina.
Sav naporan rad koji je pratio Kongres, radost, snovi i nade preneseni su na završnu misu koju je predvodio Vrhovni poglavar. Simbolika koja je pratila slavlje bila je vrlo bogata, od himni do prinosa. Tijekom prinosa, osim kruha i vina, na oltar je doneseno i nekoliko cigli što predstavlja odlučnost sudionika Kongresa da izgrade Udruženje koje je mjesto istinske dobrodošlice, brige i cjelovitog rasta, kako bi svaka mlada osoba, umjesto da završi na ulici, mogla pronaći DOM unutar Salezijanske obitelji. Zatim su donesene svjetiljka i malo soli kako bi svjedočile kako nas, obogaćeni svjetlom Duha, Gospodin čini svjesnima da smo odabrani, pozvani i poslani zajedno na misiju. Na kraju mise, don Attard je pozvao primiti dio slagalice koja nije samo uspomena, već zadatak: unijeti djelić ovog Božjeg plana, odnosno Udruženja, u vlastiti kontekst, znajući da ona pronalazi svoje puno značenje samo u spajanju mnogih malih, različitih i jedinstvenih fragmenata koji su ujedinjeni. Jer, kako je učio Don Bosco: pojedinačno tri komada niti puknu, ali zajedno su jake i nitko ih ne može prekinuti!
Martinija Bekavac