Josip ne govori mnogo. Zapravo, u evanđelju ne čujemo ni jednu njegovu riječ.
A ipak, njegova šutnja govori glasnije od mnogih propovijedi.
Jer pravi mir ne dolazi kad sve razumijem, nego kad, i u nesigurnosti,
odlučim vjerovati Bogu.
Svi znamo taj osjećaj: planovi padaju u vodu, stvari ne idu kako smo zamislili.
Josip je imao svoj plan – jednostavan, pošten život, brak, obitelj.
Ali onda vijest koja ruši sve što zna: Marija je trudna.
Koliko je samo neizrečenih pitanja, koliko nesanih noći, koliko tišine.
Ipak, u toj tišini, Bog progovara.
Anđeo mu dolazi u snu, baš u trenutku kad razum više nema što ponuditi.
I kaže mu: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju.“
Ne boj se.
Koliko puta bi i moje srce trebalo čuti te dvije riječi!
Ne boj se kad se tvoj plan mijenja.
Ne boj se kad ne razumiješ Božji put.
Ne boj se kad mir izgleda kao nešto nedostižno.
Mir ne dolazi kad sve sjedne na svoje mjesto,
nego kad dopustim Bogu da mi bude kompas.
Josip ne traži dodatna objašnjenja, ne traži garancije.
Ustaje i čini ono što mu je rečeno.
Njegov čin povjerenja otvara vrata najvećem čudu –
Bog dolazi među nas, u njegov dom.
Pitam se: koliko često ja tražim mir u rješenjima, a ne u povjerenju?
Koliko često mislim da će me mir pronaći tek kad sve složim po svom?
A možda me Bog poziva da, poput Josipa,
stanem, zašutim i poslušam u tišini sna.
Možda upravo sada, dok mi se čini da je sve nejasno,
On priprema najveći dar – dar svoje prisutnosti.
Mir nije stanje bez problema.
Mir je stanje u kojem znam da nisam sam.
Kad prigrlim ono što ne razumijem, kad prestanem bježati,
kad kažem: „Gospodine, vjerujem ti više nego sebi.“
Danas želim zastati.
Ne tražiti odmah odgovore, nego prostor za Božju riječ.
Jer mir ne dolazi iz vanjske sigurnosti,
nego iz unutarnjeg pristanka – „Neka mi bude, Gospodine.“
Jako,jako lijepo razmatranje. Iako mislimo da to vec sve znamo. Uvijek iznova lijepo si je to posvjestitti! Ponoviti!
Bb🤗🤗🤗🙏🙏🙏