TVOJA TE VJERA SPASILA

Evanđelje po Luki

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Gospodnja

Dok idem prema Jeruzalemu, prolazim između gradova i sela, susrećući one koji traže nadu i iscjeljenje. Kad me deset gubavaca ugleda, vapiju mi izdaleka: “Isuse, smiluj nam se!” Pozivam ih neka idu svećenicima. I dok idu, njihova se koža čisti i postaje nova. Samo jedan – jedan jedini – vraća se i zahvaljuje mi, padajući preda me. Zahvalnost i vjera ispunjaju njegovo srce, i kažem mu: “Tvoja te vjera spasila.”

A što je s tobom danas, prijatelju? Čistiš kuću, brišeš prašinu, pereš podove i prozore. Svaki kutak pripremaš za dolazak Božića, da sve zablista pred svijetom. No, kad si zadnji put očistio srce? Kad si se posljednji put vratio meni, kao ovaj gubavac, zahvalan i iskrena srca? Ispovijed – to je čišćenje duše, čišćenje koje sve svjetovne pripreme ne mogu nadomjestiti. Kao što kuća zasja kad je spremna, tako tvoje srce zasja kad se oslobodi tereta grijeha.

Baš kao što brižno brišeš prozore kako bi pustili što više svjetla u dom, ispovijed otvara tvoje srce da primi moje svjetlo. Kad ti pružim oproštenje i mir, tvoje srce postaje kao najljepše uređeni dom, spremno za moj dolazak. Očisti svoje srce da se mogu nastaniti u njemu.

Tvoj prijatelj Isus