Svjedoci Isusa Krista u Don Boscovu Duhu
Pod ovim geslom na Kmanu je slavljena ovogodišnja svetkovina sv. Ivana Bosca.
Prvi dan trodnevnice bio je posvećen obitelji. Nakon sv. mise održan je susret s roditeljima predkrizmanika i krizmanika. Radionice „Kao odgojitelji – krenimo od samih sebe!“ pripremili su i vodili salezijanci suradnici u suradnji s nekoliko župljana. U šest radionica sudionici su, polazeći od evanđeoskog teksta, razmišljali o tome što im je u životu najvažnije. Nerijetko smo previše zabrinuti za zemaljske stvarnosti, a ono što je najvažnije, od čega se doista živi, to zaboravljamo. Čovjek bez temelja, bez oslanjanja na Božju providnost, ne može valjano ni odgajati. Tko u svakodnevnim prilikama i problemima živi iskustvo pouzdanja u Providnost, taj ima što reći i kao odgojitelj. Svojim povjerenjem u Boga stvara poticajno ozračje za rast u vjeri. Bilo je zanimljivo čuti brige, poteškoće, iskustva, a osobito neka dojmljiva svjedočanstva.
Drugog dana trodnevnice svetu misu je predslavio don Nikola koji je u homiliji slikovito govorio što znači ljubavlju “vraćati u život”. Pobožnost klanjanja odmah nakon svete mise vodio je don Mirko, dok je glazbenu animaciju predvodio VIS Gloria. Slušanjem prikladnih svetopisamskih te tekstova o don Boscu, svaki vjernik je mogao doživjeti prisutnost božanskog milosrđa i poticaj na otvaranje Božjoj prisutnosti.
Treći dan trodnevnice osobito je bio svečan za salezijance suradnike koji su za vrijeme svete mise obnovili svoje obećanje. U homiliji don Ante je govorio o don Boscovim čudesima i našoj vjeri. Na radost svih, a osobito suradnika, osam kandidata za početnu formaciju je iz ruku župnika i ujedno povjerenika za suradnike dobilo PAŽ kao glavni izvor pripreme i nadahnuća za daljnji rast u salezijanskoj karizmi. Nakon slavlja u crkvi, svi su bili pozvani u oratorij gdje je bio upriličen kratki program: foto-sjećanje i svjedočanstva s hodočašća u Torino, koji je vodio suradnik Nikola. Svoje dojmove s hodočašća, što im je osobito bilo važno za osobnu vjeru i približavanje don Boscu, iznosili su salezijanac suradnik Tomislav, animator Marin, župljanka Maja te mladi bračni par Dodoja. U vrlo opuštenom ozračju, ali punom nekog posebnog značenja i naboja, izmjenjivali su se riječ i pjesma, slika i smijeh te radosno trčanje djece u dvorani. U tom mozaiku riječi punih topline i ljubavi prema don Boscu te sjećanja uz projekciju fotografija sa hodočašća, svi su još jednom mogli doživjeti snagu salezijanske obiteljske karizme: zajedništva, radosti i neposrednog prihvaćanja.
Središnje slavlje na svetkovinu sv. Ivana Bosca predvodio je don Tihomir Šutalo. Obraćajući se djeci, don Tihomir je govorio o Don Boscu kao svecu radosti koji je sav svoj život posvetio tome da djeca i mladi otkriju i iskuse pravu životnu radost, a takvu radost može dati jedino Krist. Ta radost usko je povezana sa savjesnim obavljanjem svakodnevnih dužnosti i prakticiranjem pobožnih vježbi. Don Tihomir je djeci dao zadatak da budu sveti, ali ne tek jednog dana, kad odrastu, nego već danas, bez ikakva oklijevanja. Odrasle je pozvao da djeci na tom putu odrastanja ne budu zapreka, već poticaj i primjer. Uz brojnu djecu, njihove roditelje i druge župljane, poseban doprinos ovom slavlju dao je dječji zbor. Možda su oni najbolje posvjedočili Don Boscovo shvaćanje života, da smo svi stvoreni za radost i slavlje. A to je moguće svima, jer nam na putu do tog cilja nije potrebno ništa, osim Boga.