Žena s kestenima
Žena s kestenima

Žena s kestenima

Godina 1888. završila je jednim lijepim nebeskim darom za Kćeri Marije Pomoćnice. Posljednji dan u prosincu usnuo je don  Bosko san koji se odnosio na njihovu ustanovu. Pripovjedio ga je  don Lemoyenu koji ga je zabilježio.

Don Bosku se učinilo kako sabire kestene u šumi pokraj Castelnuova. Bilo je mnogo velikih i lijepih kestena razasutih po  zemlji. Dok se zadubio u posao, prikaže mu se neka Žena koja  mu se približavala sabirući kestene u košaru. Don Bosko je  postao zlovoljan kad je vidio kako ona slobodno sakuplja na tuđem, i zapita je:

– Kojim ste pravom vi došli ovamo? Ne razumijem kako se  usuđujete doći brati kestenje na mojem? Odgovorila je:

– Pa što onda! Zar ja nemam toga prava?

– Čini mi se da je ovdje gospodar! Ova roba je moja.

– Pa neka, ali ja sabirem kestene za te.

Žena je govorila odlučnim glasom i nastavila skupljati a don Bosko je uvidio kako joj se više nije razborito suprotstavljati, i nastavio je i on sabirati.Kad su oboje imali napunjene košare, Žena je pozvala don Boska i zapitala ga:

– Znaš li koliko kestena ima unutra?

– Čudno mi pitanje postavljate.

– Pravo mi odgovori. Znaš li koliko ih je unutra?

– Ne znam sigurno, nisam ja nikakav prorok.

– Onda ću ti ja reći.

– Dobro, koliko ih je?

– 504.

– Petsto i četiri?

– Točno! I znaš li što simboliziraju ovi kesteni?

– Što?

– Kuće Kćeri Marije Pomoćnice. Toliko će kuća osnovati tvoje kćeri.

Dok su razgovarali, podigla se silna galama, glasovi su sličili glasovima pijanaca. Činilo se da su se vikači približavali sredini šume. Don Bosko preplašen pobjegne i Žena je pošla za njim, dok se nisu napokon zaustavili na nekoj obali. Dalje nije bilo moguće, a na povratak nije ni pomišljao. Don Bosko je bio na muci. Međutim, ona skupina se približavala vičući i prkosno gazeći po kestenju koje je ostalo na zemlji.

Don Lemoyne je protumačio: 

– Možda se to odnosi na spriječena zvanja, uglavnom u borbi protiv domova naših sestara, ili bolje reći, ovo je slika sudbine onih koji ostaju živjeti u svijetu.

Don Bosko se na to vikanje probudio. Malo zatim svlada ga san te nastavi sanjati.

Učinilo mu se kako sjedi na rubu potoka. Na maloj udaljenosti sjeđaše također Žena sa svojom košarom punom kestena. U daljini su se još uvijek razlijegali glasovi onih opsjednutih. Činilo se, otišli su i sada hodaju iza brežuljka, ali to je kratko trajalo.

Don Bosko je gledao kestene koji su zaista bili lijepi i krupni. Promatrajući bolje, primijetio je neke crvljive. Žena reče:

– Oh, gledajte! Što ćemo učiniti s ovima koji su izbušeni?

– Treba ih odvojiti, pokvarit će zdrave. Treba otpustiti one kćeri koje nisu dobre i nemaju obiteljskog duha jer ih izgriza crv oholosti ili drugih nedostataka. Ovo vrijedi navlastito za postulantkinje.

Don Lemoyne kaže:

– Kesteni iz drugog sna označuju Kćeri Marije Pomoćnice. Don Bosko, koji je i dalje gledao one kestene, izbacio je  neke van. Uočivši kako nema mnogo crvljivih, vratio je košaru Ženi. Ona mu je na to rekla:

– Misliš li da su svi preostali dobri? Zar ih nema s rupicama iznutra, a nisu vidljive izvana?

– Pa onda, na koji način ih otkriti?

– Eh, stvar je teška. Neke se znaju tako dobro pretvarati, čini se nemoguće ih je upoznati.

– Pa onda?

– Gledaj! Ovdje ti je jedino sredstvo: Iskušaj ih Pravilima i imaj ih na oku. Tako ćeš uvidjeti tko ima, a tko nema Božjega duha. Ovo je kušnja u kojoj teško pogriješi pozorni promatrač.

Don Bosko je razmišljao i gledao kestene dok se najednom nije probudio. Svitala je zora. Rekao je don Lemoyenu, isti san ponavljao se svaki dan u cijelom tjednu. Tek je zaspao, prikazao bi mu se pred očima prizor: Žena i kesteni.

Jedanput mu je Žena ovako progovorila:

– Pazi na gnjile i na prazne kestene. Pokušaj ih staviti u lonac pun vode. Kušnja je poslušnost. Daj ih kuhati. Ako uzmeš gnjile među prste, izlazi ružan sok koji je unutra. Te odstrani! Izbušeni ili prazni isplivaju na površinu. Ne zadržavaju se pod vodom s  drugima, na svaki način hoće isplivati. Ti ih pograbi cjedilom i izbaci. Pazi, dobre ne čistiš odmah nakon kuhanja. Najprije treba skinuti koru, a zatim kožicu. Tada ćeš ugledati korisnu mesnatu bjelinu. Ipak, budi mudar. Neki su sumnjivi. Otvori ih i vidjet ćeš u sredini drugu kožicu. Ondje je sakrivena gorčina. Ne bi se mogla zamisliti prikladnija usporedba kojom bi se opisale mnogovrsne kakvoće osoba koje žive u jednoj redovničkoj zajednici i kako je doista teško poznavati dubinu čovjekova srca. (M.B. XV. str. 364. god. 1881.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)