Promisli, sinko, da ti je Bog, stvarajući te na svoju sliku, darovao tijelo i dušu bez ikakve tvoje zasluge. Na krštenju si postao njegovo dijete. Ljubio te je i uvijek te ljubi nježnom očinskom ljubavlju. Jedini cilj zbog kojega te je stvorio jest da ga ljubiš i da mu služiš u ovom životu, da bi te usrećio u nebu.
Ti dakle nisi na zemlji samo zato da uživaš, da se obogatiš, da jedeš, piješ i spavaš, kao što to čine životinje, cilj je tvoga života da ljubiš svoga Boga i da spasiš svoju dušu. Ako tako budeš činio, to će ti biti velika utjeha na času smrti. Naprotiv ako ne budeš nastojao Bogu služiti, na kraju tvojih dana savjest će te progoniti jer ćeš shvatiti da su bogatstva i užitci samo žalostili tvoje srce! Bit će ti žao što si toliko vremena izgubio, a duša od toga nije imala nikakve koristi. Sine moj, čuvaj se da ne budeš jedan od onih koji misle samo na užitke
i razonodu i koji će na kraju života otići u propast. Jedan je kraljev tajnik u Engleskoj umirao s riječima: jadna li mene! Potrošio sam toliko papira pišući pisma moga vladara, a ni jedne stranice da ispišem svoje grijehe i da se dobro ispovjedim.
Trebaš imati na umu da si, ako spasiš svoju dušu, spasio sve; uživat ćeš zauvijek, ali ako budeš griješio, izgubit ćeš i tijelo i dušu, Boga i nebo; bit ćeš zauvijek osuđen. Čuvaj se da ne budeš jedan od onih koji govore: sagriješit ću, onda ću se ispovjediti, jer Bog odbacuje onog sina koji griješi nadajući se oproštenju: Maledictus homo qui peccat in spe (Proklet čovjek koji preuzetno griješi). Svi oni koji su dospjeli u pakao nadali su se da će se izvući, a eto bili su izgubljeni za vječnost. Tko zna hoćeš li imati vremena da se ispovjediš. Tko ti jamči da nećeš umrijeti odmah nakon grijeha i da tvoja duša neće dospjeti u pakao? Osim toga, kakva je glupost porezati se i nadati se da će te liječnik zaliječiti? Ostavi dakle grijeh koji je najveće zlo, a oduzima ti sva dobra.
Koliko ljudi danas misli na sve samo ne na svoje spasenje! Kad nekom dječaku koji dolazi na sakramente kažem da odvoji malo vremena za molitvu, odgovara: imam drugoga posla, moram raditi, moram se igrati. Ah, Bože! Pa imaš li ti dušu? Stoga sve što činiš, govoriš, misliš, čini tako da ti bude za dušu, jer bila bi prava ludost misliti ozbiljno na ono što tako brzo prolazi, a tako malo na vječno što nikad ne prolazi. Sveti je Alojzije mogao uživati u
zabavama, bogatstvu i počastima, ali se svega odrekao govoreći: što to koristi za moju vječnost? Quid haec ad aeternitatem (Što je to za vječnost).
Zaključi i ti tako: imam jednu dušu, ako nju izgubim, izgubio sam sve. Što bi mi koristilo da zadobijem cijeli svijet, a duši naudim? Kad bih postao veliki čovjek, kad bih se obogatio, postao mudar i slavan, kad bih usvojio sva moguća umijeća i znanja, poznavao strojeve i glazbu, a duši naudio, što bi mi koristilo? Ništa ne znači da si mudar kao Salomon ako odlaziš u propast. Dakle, u svemu što poduzimam mora biti spasenje duše. Riječ je o mojoj vječnoj sreći ili propasti; najvažnije je od svega postići spasenje. Bože moj, oprosti mi moje grijehe i učini da mi se nikad ne dogodi nesreća da te uvrijedim; štoviše daj da ti mogu uvijek vjerno služiti, sada i ubuduće. Marijo, nado moja, zauzmi se za mene.