Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni
Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni

Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni

Na Tvojim grudima otpočinut ću kao ptiče iznemoglo od udara vjetra
I prozeblo od olujnih kapi.
Pusti me, da naslonim umornu glavu;
Daj da usnama dodirnem krvave haljine, kroz koju Ti prodiru zrake iz ranjenog srca.
Nijesam ja latica cvijeća, po kojoj je gazila noga Tvoja ulazeći u Jeruzalem,
Bodljika sam iz trnove krune Tvoje.
Pusti me, da Ti spadnem na grudi i ispričam bolest,
Što mi smrću prijeti, jer dalje ne mogu: izranjene su mi noge od lutanja dugog,
Krvave su mi oči od sunčane vatre, izgaram, kao da je pakao u utrobi mojoj
Peku me prošle želje i nade i radosti moje zlokobne.
Raširi ruke, da primiš ovčicu, što je izgubila runo od bijele svilene vune,
Kojom si ju zaodjenuo, dok je bila umiljato janješce malo.
Ti znaš , kakve su drače, kuda se je ona krila bježeći od Tebe.
Ne pjevam ja ovo Tebi, slažući zvonke riječi radi slave svoje,
Već Ti vapim iz dubine rušeći se u bezdan.
Digni me, privini me na grudi, ne će li mi srce svojim kucajima brojiti
Kucaje Tvoga Srca. 
( Lovre Katić, 1926)

RAZMISLI:   Moli Isusa da učini srce naše po srcu Njegovu!

11 Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)