Iz dubin vapijem tebi Gospodine, Gospodine usliši vapaj moj!
Iz dubin vapijem tebi Gospodine, Gospodine usliši vapaj moj!

Iz dubin vapijem tebi Gospodine, Gospodine usliši vapaj moj!

GETSEMAN
 
Sablasna tišina pokrila je zemlju u vrtu
Sjela je na ispružene maslinove grane
I gusti je mrak protkan blijedim mjesečevim svjetlom.
Sablasna tišina.
Učitelj je ušao u vrt shrvan od bola.
Svi pozaspaše.
Kleknuo je na zemlju, naslonivši glavu na deblo masline.
Jedno saznanje približavalo se vrhuncu.
Mora prihvatiti nezaslužene patnje, strašne patnje i poniženja.
Svojevoljno prihvatiti
To je želja Očeva.
 
Čelo mu probija krvavi znoj.
„Ako me može mimoići…
Ali ne moja volja – Tvoja Oče!“
Mogao je biti kralj, pisati zakone i najljepše knjige za rod ljudski,
Mogao je…
Ali ne… Otac je tražio patnju. ( Mira Preisler)
 
RAZMISLI: Kako vapim Gospodinu za pomoć kad me pritisnu poteškoće, a kako molim kad mi sve ide glatko? Shvaćam li patnju kao put mog spasenja ili kao kaznu?

5 Comments

  1. Danijela

    Trebalo je vremena, godine da naučim moliti, da shvatim kako je kod Gospodina sve onda kada i kako treba, bez obzira na moje želje, “neka mi bude” ,, “ne daj da ikada odem od Tebe” , “ne daj mi da sumnjam u Tvoju providnost Gospodine ”
    Samo je malo potrebno, a upravo to malo vjere često nedostaje

  2. Renata

    Ovaj danasnji tekst me je posebno dotaknuo. Getsemani je za mene oduvijek poseban i uvijek me dira. Kopirala sam tekst i uredila sa slikom da mogu objaviti i svojim kontaktima jer je zaista poseban.
    Jednostavno, a duboko.
    Takva bi trebala biti i nasa molitva.
    Hvala vam na svemu.
    Nadam se da sam to smjela učiniti. Stavila sam autora.
    Bvb
    Suradnica Renata

  3. Kaja

    GETSEMANI….. Tisina, sve se odmara, spava, a Isus bdi. Cak i njegovi ucenici spavaju, jer nisu mogli shvatiti sto im Isus govori. Nisu mogli prihvatiti, da i jedno ljudsko stvorenje, moze doci na pomisao, da ga izda- preda, njegovim neprijateljima, samo za saku srebrnjaka. I mi se snebivamo, a u isto vrijeme radimo slicne stvari. Cime se mozemo HVALITI, kad ni davao ne bi dosao na takvu ideju, (da ga RAZAPNU), bez nase pomoci i sudjelovanja nasim losim navikama i djelima. A, onda moje kajanje, jer sve sto imam i sto jesam: SVE MI JE DAROVANO. Koja je kolicina te Ljubavi, koja UVJEK prasta i uvjek spremno ceka na moje POKAJANJE. ON, moje slabosti ne samo prasta, nego i preobrazuje u JAKOST. Prastajuci sebi svoje slabosti, shvatim da tim prastanjem LIJECIM najprije sebe, a onda i druge. “Iz dubine vapijem Tebi Gospodine, Gospodine uslisi vapaj moj!”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)