Rasparaj mi srce divljom kandžom boli,
Koljena oguli s klečanja i trapnje,
Lice mi sasuši pokorom i postom,
Udari me, Bože, svakom vrstom patnje…
Prikuj mi tijelo strijelama za stijene
Vječnog Kavkaza, poruzi za metu,
Svjetla sva pogasi, iskopaj mi zjene,
Ruke mi polomi za relikvije svijetu…
Ko Everest bit ću stup sramote hudi,
Zakuj me u šutnju drvenih katakomba,
Za slobodna orla što za nebom ludi
U srcu arene sveži mrska roba…
Položi me na dno Tihog oceana,
Jadom teškim svaku ti prevrši mjeru
Samo jedno ne daj – to te Oče molim-
Čovjeku zlo snovati, tebi davat vjeru!
Samo jedno ne daj – to te Oče molim-
Da se tebi kunem, čovjeku zlo kujem!!!
(don Ivan Marijanović)
RAZMISLI: Zaustavi se nad ovom rečenicom iz današnjeg evanđelja i promisli koliko je tužno kad čekaš pomoć 38 god.i nitko ti ne pomogne. Primjećujem li ja potrebite? Mogu li se prepoznati u ovoj pjesmi – molitvi?