U Gospodina ja se uzdam… 

Kad mi u molitvi sustanu usne 
I kad klonu umorne ruke, 
Kada zadnja svijetla točka na obzorju 
U tamu noći zađe; 
Budim, Isuse, tebe koji počivaš mirno 
Na palubi moje krhke životne lađe. 

O, ti znaš kako sam slaba, 
Nevješta kormilu tom, 
I kako plovidba sretna 
Iziskuje puno muke. 
Je za to snage nemam, 
I molim, Isuse, tebe: 
Uzmi kormilo moje u svoje sigurne ruke. 

I daj mi zrno vjere 
Kad moja lađa kroz vode sumnja kreće 
Da ti ćeš utihnuti vjetar, 
Smirit oluju i more, 
I moja malena lađa nikad potonuti neće. 

Znaš da sam smiona često i volim avanture 
Koje me možda vuku i kroz opasne vode. 
Al vjeruj, Isuse, i tad ja cijelim bićem želim 
Isploviti iz plićaka 
Na beskrajno široko more, 
U prostranstva slobode. 
O, budi uvijek tu! 

Možeš spavati mirno 
Dok lađa sigurno velika jedra širi. 
Al kad zapuše vjetar 
Budi se, Isuse, tada, 
I svojom sigurnom rukom 
Valove života smiri. 
( Blaženka Rudić) 

RAZMISLI: Je li Isus kormilar tvog života? Vjeruješ li svim srcem u Njegovo vodstvo? Vjeruješ li u uskrsnuće tijela i život vječni?