Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!

Što nam je još potrebno?
Toliko nam je toga rekao. Nijednu životnu riječ
Nije nam propustio reći.
Toliko nam je puta izliječio i duh i tijelo.
Stišao je tolike oluje naših života.
Toliko nam je puta išao u susret po uzburkanim vodama
Naših dana, našeg bića.
Nasitio nas je, utažio nam žeđu češće, mnogo češće
Nego što ima zvijezda na nebu, pijeska na obali morskoj.
Toliko nas je puta poveo sa sobom na goru preobraženja.
I svaki put potom sišao s nama u našu svakodnevnicu.
Ni zbog čega nije odustajao od nas.
Kojim god smo putevima pošli, išao je s nama.
Toliko smo ga puta vidjeli ganuta, toliko puta uplakana,
Toliko puta ozarena. Zbog nas.
Kojim god smo putevima pošli, išli smo Njegovu
Zagrljaju ususret.
Toliko nam je puta srce gorjelo dok smo ga slušali kako nam govori.
Toliko smo puta osjetili njegovu blagoslovnu ruku.
Suočili se s njegovim blagoslovnim pogledom.
Toliko smo puta s njim već bili u raju.
Što nam je još potrebno da bismo brada premještali?
Što nam je još potrebno da bi nam srce bilo postojano?
(Stjepan Lice)

PITANJA: „Što nam je potrebno da bismo brda premještali?“  Što nam je potrebno da shvatimo da „TI JESI!“