U novoj rubrici web stranice Udruženja „Intervju mjeseca“ kao prvog gosta ugostili smo novog Pokrajinskog koordinatora USS-a Nikolu Banovca
USS_HR: Za početak, tko je uopće Nikola Banovac?
NIKOLA: Nikola Banovac je 31-godišnji mladić (tješim se haha) iz najlipšeg grada na svitu- Splita. Trudim se biti dobar sin i brat svojim roditeljima i sestri. Završio sam Ekonomski fakultet u Splitu kao stručni specijalist za upravljanje projektima sa specijalizacijom u marketingu. Zaposlen kao voditelj odjela upravljanja prostorom u jednom maloprodajnom lancu. Dio salezijanske obitelji od kad znam za sebe. Aktivno djelujem u župi Pomoćnice kršćana na Kman od prvog razreda srednje škole. U slobodno vrijeme odradim koji trening u teretani, malo druženja s djevojkom i prijateljima, kava na rivi (logično), koja utakmica Hajduka i sve rjeđe na žalost koja partija stolnog tenisa. Rad sa, i za suradnike ne bih stavljao ni u obaveze ni u slobodno vrijeme nego u neko međuvrijeme. Nešto se uspije napraviti i na poslu (valjda neće šefica čitati ovo :O ) nešto u slobodno vrijeme. Eto to bi bilo to, čak sam i sebe iznenadio koliko je kratko.
USS_HR: Kako si uopće došao do Udruženja?
NIKOLA: Ja sam cijeli život vezan za salezijance i suradnike. Naime, moji roditelji su isto suradnici, od prije par godina i sestra. Tako da smo full house salezijanaca suradnika. U prošlom sazivu mjesnog vijeća bili smo i mama i ja u vijeću, pa su se ljudi zezali da mi imamo sastanke za ručkom ahaha. Šalu na stranu, oni su bili ti koji su mi ugradili ljubav prema salezijancima i lagano me pogurali prema Kmanu na početku moje srednje škole. Naime, geografski živim u dijecezanskoj župi ali živim i osjećam Kman mojom župom zahvaljujući njima. Priključio sam se aktivnostima za mlade u Oratoriju i eto ostao tu do danas. Nakon što sam krenuo na fakultet nekako sam osjetio da sam došao do „plafona“ onoga što mi salezijanska mladež može ponuditi i da mi treba nadogradnja. I te godine USS Split je pokrenuo početnu formaciju i krenula je cijela moja ekipa animatora. I eto me deset godina kasnije, ovdje razgovaram s vama kao pokrajinski koordinator Udruženja.
NIKOLA: Kako sam već naveo, u suradnicima sam 10 godina. Kroz mjesno središte Split „pekao“ sam svoje suradništvo kroz različite aktivnosti koje sam organizirao ili kroz njih učio i sudjelovao na njima. Više sam ovako pastoralni tip i aktivirao se u apostolskim aktivnostima. Tri godine sam bio voditelj projekta „Ljeto za mlade“. Projekt smo radili s mladima iz Orubice, Žepča i Zagreba (mladi iz višečlanih obitelji, i slabijeg imovinskog stanja). To mi je bilo onako jedno organizacijsko i salezijansko iskustvo koje mi je do sada dalo možda najviše. Nakon toga sam bio jednu godinu u mjesnom vijeću „popuna“ do kraja mandata. A potom izabran u mjesno vijeće kao tajnik prvu godinu. Nakon što se mama (koja je bila koordinatorica u tom trenutku) zbog bolesti odstupila sa svoje službe, preuzeo sam službu koordinatora. Paralelno s time sam obnašao u službu tajnika u Pokrajinskom vijeću do kraja rujna ove godine. I onda su me sada suradnici izabrali i za Pokrajinskog koordinatora za sljedeće tri godine. Bilo je tu još nekih aktivnosti u sklopu službi koje sam radio što sam, što u suradnji s drugim suradnicima ali trajalo bi sto godina.
USS_HR: Kako ti uopće gledaš na suradnike?
NIKOLA: Suradništvo za mene PRISUTNOST. To je ono što smatram osnovom suradništva. Iz prisutnosti se rađa PRIPADNOST. Iz pripadnosti se rađa ZAJEDNIŠTVO. Iz zajedništva APOSTOLAT. A to je smisao salezijanske karizme, iz toga dolaze ideje, iz toga dolazi naše spasenje. Sve aktivnosti koje sam radio imale su za cilj prvenstveno povećati prisutnost suradnika kroz različite aktivnosti. Kroz to se jača osjećaj pripadnosti nečemu/nekome i gradi se zajedništvo koje je onda plodno tlo za razvijanje novih apostolskih aktivnosti u duhu salezijanske karizme.
USS_HR: Koje su ti do sada najdraže uspomene iz suradničkog života?
NIKOLA: Pokušat ću opet biti kratak:
– Dani salezijanske duhovnosti 2019 godine – pozvan sam od strane tadašnjeg Pokrajinskog vijeća da predstavljam Udruženje na danima salezijanske duhovnosti u Torinu. Nema tih riječi kojima bih ja to iskustvo opisao. Tu sam zaista shvatio značenje Obitelji, upoznao našu Obitelj sa svih kontinenata, upoznao razlučite grane Obitelji i to na našim salezijanskim izvorima.
– Ljeto za mlade – To je projekt mog mjesnog središta, gdje sam prvo nekoliko godina sudjelovao kao animator. Pa se nekoliko godina projekt nije održavao, pa sam ga ja opet bio oživio na tri godine kada sam postao suradnik. Ne znam gdje mi je bilo ljepše, ispunjenije i salezijanskije. Projekt koji me naučio svemu. A koliko mi je taj projekti bio važan: taj projekt je ujedno i moj završni rad na faksu za „bakalara“. Toliko različitih mladih ljudi sa svojim životnim situacijama koji su nam bili povjereni, toliko jednostavnosti, toliko ljubavi. Teško ja to mogu kratko reći. S mnogima od njih ostali smo u kontaktu i čujemo se i danas, nekoliko godina nakon projekta. Nadam se da ćemo jednom opet napraviti sličnu stvar
– Obećanje pred Vrhovnim poglavarom- e ovo je friško, ali se još uvijek još naježim skroz na samu pomisao. To je moj prvi koordinatorski „event“. I krenem je čitati obrazac Obećanja, svi za mnom i sve to bude super dok na kraju don Angel nije uzeo mikrofon i rekao: „ Ja kao Vrhovni poglavar salezijanske obitelji i Udruženja salezijanaca suradnika prihvaćam vaše ponovno obećanje i šaljem vas u svijet, da budete salezijanci svugdje“. Uh, tu mi je došlo, e čovječe ti sad moraš biti i osoba koja će voditi i usmjeravati sve naše suradnike. Valjda ćemo moja ekipa i ja biti dostojni toga.
NIKOLA: Pitajte to Antoniju, ja sam tek počeo. Prije svega to smatram čašću i odgovornosti. Ipak sada zajedno sa ostalim mojim vijećnicima odgovaram za Udruženje pred Bogom, don Boscom, ostalim suradnicima, ostalom salezijanskom obitelji pa i državom. Bit će mi vjerojatno jasnije kroz vrijeme kako je to. Ali imao sam privilegiju raditi zajedno sa Antonijom u prošlom mandatu i učiti od nje kako se dobro radi i što sve treba i kako to raditi. A i poznam nekoliko mojih prethodnika koji će sigurno isto moći pomoći svojim savjetom ako zapnem. Nije mene sram pitati pametnije od sebe
USS_HR: Kakav je tim ljudi s kojima surađuješ najbliže?
NIKOLA: To su moji supatnici i suputnici. Brana, Tomislava, Sanja, Andrija, s.Maja i don Josip. Pa idemo prvo od posvećenih ljudi. Ne treba ih puno predstavljati, s.Maju znaju i ptice na grani i vjerojatno svi suradnici u Hrvatskoj i šire koliko je već s nama. Don Josip je tu s nama godinu dana već i bili smo jedini muški u prošlom vijeću i izdržali smo. Oni su tu da nas drže na karizmatski ispravnom putu. I to rade odlično. Don Josip i ja smo dobili sada pojačanje u novom članu vijeća. Andrija je profesor informatike u našoj salezijanskoj gimnaziji u Rijeci. Nismo dvojili ni trenutka što će raditi. Barataš s računalima ako si informatičar- ideš za komunikaciju i apostolat. Ostale tri dame su bile i prije u vijeću i nastavljamo zajedno naš put. Brana će mi biti desna ruka kao tajnica, Tomislava i dalje drži „kesu“ a Sanja je zadužena za formaciju. Mislim da bi mogli biti dobar tim a dat ćemo sigurno sve od sebe da i dalje radimo na dobro Udruženja u cjelini ali i suradnika pojedinačno.
NIKOLA:Kako sam bio član Pokrajinskog vijeća i u prethodnom mandatu imao sam uvid u situaciju po središtima. Mogu reći sa sigurnošću da ima velikog potencijala koji stoji skriven, i negdje nakon ovih nekoliko godina zatvorenosti, zakopan. Postoje mladi ljudi koji nam „bježe“ iz suradnika, ali i od suradnika (u smislu da ne žele pristupiti Udruženju). Možda smo krivi baš mi koji smo „unutra“, te će mi to biti jedan od prioriteta u sljedećem razdoblju. Neka se nitko ne uvrijedi od starijih suradnika, ali moramo biti svjesni da nam nema budućnosti ako nemamo mladih koji će moći nastaviti ono što ste vi započeli. Pokušat ćemo pronaći način kako komunicirati sa svima njima, poslušati njihov glas i vidjeti što mi kao Pokrajinsko možemo napraviti po tom pitanju. Ali stariji, ne brinite, bit će za svakoga po nešto.Isto tako volio bih vam naglasiti jednu bitnu stvar. Uskoro ćemo započeti s pripremom velikog jubileja 150 godina od osnivanja Udruženja salezijanaca suradnika u svijetu i 50 godina suradništva u Hrvatskoj. A tu bi moglo biti svega. Već su me pitali što spremam. Ima nova poznata rečenica iz Velog mista koja kaže: „Ma jema puno lipih stvari, ali nesmin vam reć!“ Ja ću nadodati: „Još, ali uskoro!“
USS_HR: Suradnja s ostalim granama SO?
NIKOLA: Uvijek! Kad god i kako god! Trebamo gajiti osjećaj pripadnosti Obitelji. Moliti i raditi zajedno za spas duša! Vidjeli smo na susretu sa Vrhovnim poglavarom da možemo i moramo zajedno raditi. Moramo potaknuti druženja i zajednički rad Salezijanske obitelji prije svega u našim mjesnim središtima. Na toj „mikrorazini“ se stvara osjećaj pripadnosti nečemu. Pa će nas onda na velikim susretima, poput ovoga s Vrhovnim poglavarom, biti još više i još ljepše-
USS_HR: Poruka suradnicima, možda budućim suradnicima?
NIKOLA: Bit ću uvijek otvoren za razgovor sa svakim suradnikom. O svakom problemu koji imamo. Zajedno možemo i moramo učiniti Udruženje svojim. Ali ne egoistično svojim, nego mjestom susreta, zajedništva, molitve, rada za spas duša na naš specifičan suradnički način. Nakon ove četiri godine koliko sam u mjesnom vijeću, i tri godine u Pokrajinskom vijeću mogu reći da je to nešto najteže što sam ikad radio, ali i najljepše i najplodonosnije što sam mogao osjetiti kao salezijanac suradnik. Volio bih kada bi svi suradnici u svakom trenutku mogli osjetiti ono što je osjećam u ovom periodu. Naravno da je to nije moguće i da nas životne situacije odnose na druge strane. Ali siguran sam da možemo izdvojiti u svom životu vrijeme za Don Bosca i prihvatiti odgovornost da budemo „na prvoj liniji“. “Sve iz ljubavi, ništa na silu”! A iz svog vlastitog iskustva mogu vam reći sa sigurnošću da nikad niste sami. Osim svih suradnika koje imamo u našim mjesnim središtima koji su spremni pomoći i svojim savjetom ugledajmo se i u don Bosca i njegov rad, pouzdajmo se poput njega u Pomoćnicu i njezina Sina koji su nam konačna nagrada za trud i rad na ovoj zemlji.
Nikola, hvala ti na ovome razgovoru. Neka tebe i cijelo Pokrajinsko vijeće u vašem radu prati zgovor Marije Pomoćnice, don Bosca našeg Utemeljitelja kako bi vodili naše Udruženje
Nikola: Hvala vama na ovoj prilici da se predstavim svim našim suradnicima. Nadam se da će ovo biti jedna super ideja da popričamo sa više različitih ljudi iz salezijanskog svijeta, ali i svih onih koji su na neki način povezani sa nama. Želim vam puno klikanja i čitanja kako ove rubrike tako i svega novoga što će biti u službi apostolata i komunikacija 😊