BITNO DA JE ISPRIČANA!
BITNO DA JE ISPRIČANA!

BITNO DA JE ISPRIČANA!

Kako to u mojoj glavi obično i biva, rodila se ideja i “bam” to se moralo probati napraviti. Poslao poruku ekipi iz Pokrajinskog vijeća, oni se složili (kao i za svaku moju “ludost” do sada) i iduću srijedu je izašala prva suradnička srijeda. Bez ikakvog očekivanja, sa dogovorenih par srijeda unaprijed čisto da evo nekoliko tjedana imamo spremno. Da vidimo kako će ići. Iskren da budem, uopće je nisam zamislio prvotno ovako. Htio sam nešto skroz deseto od ovoga, ali po tko zna koji put, Netko tko zaista vodi sve ovo i u koga se pouzdamo do kraja je preuzeo i učinio od ove priče nešto specijalno. Ljudi moji, 25 srijeda, 25 tekstova, 25 ljudi, 25 svjedočanstva, 25 ljudskih priča, 25 salezijanskih priča. Vjerojatno nikada neću saznati doseg i uspjeh ove ideje i tko je sve pročitao to sve, koga je dodirnula neka priča, što je promijenila u nečijem životu, ali to nije ni bitno. Bitno da je ispričana. 

Svi ovi ljudi koji su ispričali, su za mene “heroji ulice ” kako sam nazvao prvu srijedu gdje sam najavio cijeli projekt. Sve priče koje su ispričane, su posebne i drugačije. Sve imaju istu temu, a svaka je drugačija. Doktori, medicinske sestre, glazbenici, majke, očevi, nastavnici, mladi, stari, sa ovakvom ili onakvom životnom situacijom. Kad imaš privilegiju pročitati prvi ono što će biti objavljeno imaš ponekad i tremu i želju da to što više ljudi pročita. Neću zaboraviti nekoliko objava. Bilo je finale svjetskog prvenstva i dobio sam tekst koji je trebao biti objavljen taj tjedan. Sjedio sam u jednom kafiću i čitao taj tekst i skoro oplakao kad sam došao do kraja, a utakmica u tijeku (a ne igra Hajduk). Kada sam pročitao tekst jedne suradnice za koju znam cijelu životnu priču samo sam poslao poruku vjernim čitateljicama koje ju znaju: “spremaj maramice sutra kas izađe SS”. I na kraju su mi suradnici počeli slati svoje priče da se uopće nismo dogovorili za to. Iako sam na početku bio turbo skeptičan i mislio da ću morati na koljenima moliti nekoga da napiše nešto, došli smo u situaciju da ćemo sigurno sa ovim na neki način nastaviti i slijedeće godine. Moramo. Ima još toliko neispričanih priča koje se moraju čuti. Ima još ljudi koji nas mogu motivirati i inspirirati. 

Iz dana u dan, na puno načina USS raste. U rujnu započinjemo trogodišnju pripremu za proslavu 150 godina Udruženja u svijetu i 50 godina postojanja Pokrajne u Hrvatskoj. Želim(o) Udruženje koje će biti prepoznatljivo, koje će znati tko smo, gdje smo bili, i što nam je činiti kako bi ispunili svoje Obećanje koje smo dali. 

Suradnici su uvijek bili aktivni kršćani u crkvi i društvu koji žele biti i jesu sol zemlje i svijetlo svijeta. Iako često sakriveni i u drugom planu, nadam se da smo sa ovom suradničkom srijedom barem malo izašli u prvi plan. 

I ne planiramo stati. 

Idemo samo malo predahnuti. Ali ne brinite spremamo već nešto novo. Suradnička srijeda je dala toliko plodova da je ne planiramo tek tako pustiti. 

Ovo je bilo samo prvih 25. 

Suradnici svakako nastavljaju i dalje marljivo raditi u svojim svakodnevnim poslovima, u svojim mjesnim središtima. Suradnička nije samo srijeda. Suradnički je svaki dan! Jer don Bosco nas želi vidjeti sretne i ovdje i u raju. A sretan suradnik je onaj koji radi za spas duša. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)