Evanđelje po Luki
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.« Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.« Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«
Riječ Gospodnja.
Riječ koju danas Crkva stavlja pred vas je toliko bogata i svatko se može u njoj pronaći. Dvoje ljudi koji su bili pravedni i bogobojazni živjeli su besprijekorno, pridržavajući se svih odredaba i zapovijedi Božjih. I bez obzira na tako svet život imaju jedan veliki problem – ne mogu imati dijete. U Starom zavjetu se to smatralo Božjim prokletstvom. Ali kao i uvijek Bog ima za njih poseban plan. Njihova pravednost i vjernost Bogu bit će nagrađena. Dobit će sina! I zvat će se Ivan što znači: Bog daruje milost. Zaharija ostaje zatečen Božjom intervencijom i svojim zapitkivanjem izražava nevjeru. Zato mu Bog daje kaznu. Nijemost. Vrijeme tišine u kojem će promisliti o svom životu, svojim slabostima i sumnjama i u kojem će doći do spoznaje Božje veličine i svemoći.
Kao se vi možete pronaći u ovoj Riječi? Po svojoj vjernosti ili svojim sumnjama? Možda možeš postaviti sebi pitanje je li vjeruješ da je Božji plan za tvoj život puno bolji od tvojih planova? Znam da je jedan od planova dobra priprema za proslavu moga rođendana. Išao si kupiti bor i kuglice. Zastaješ pred izlozima i trgovima diveći se ljepoti okićenih borova, igri svjetla, maštovitosti ukrasa. Ali onda primjetiš da nigdje nema jaslica. Kao da one nisu dio Božića, kao da nisu bitne. A što je onda bitno? Koga se to slavi kad nema Djeteta u jaslama? Je li ovaj svijet zaboravio poruku Božića ili je namjerno želi zamagliti izmišljenim likom djeda božićnjaka? Ne rađa se nikakav djed, već dolazim JA, maleno Dijete.
Kad se vratiš kući i počneš je ukrašavati, neka središnje mjesto budu jaslice sa Djetetom u sredini. I dok budeš stavljao ostale figurice razmišljaj o tome što se uistinu dogodilo. Razmišljaj o veličini Božje ljubavi, o pouzdanju i prihvaćanju Božje volje kroz Mariju i Josipa. Raduje se i pjevaj s anđelima i pastirima. Veličaj me sa Elizabetom i Zaharijom. I čvrsto vjeruj da dolazim i danas u ovaj svijet, dolazim onima koji me hoće primiti. Ne sumnjaj. Samo vjeruj jer imam divan plan i za tvoj život.
Tvoj Isus
Isuse samo dođi. Čekamo te raširenih srdaca! Ti maleno Djetešce, a tako veliki Bog, silaziš u naše živote, u naše obitelji. Donesi nam mir srca. Radost. Poslušnost tvojoj volji! Snagu za dalje.
Volim te Isuse!
Prihvaćanje Božje volje kroz Mariju i Josipa radujemo se dolasku malenog Isusa, Naša srca su čista da prime Isusa, Dolazim onima koji me hoće primiti,Vjeruj Isus ima plan za tvoj život , Hvala Isuse
Dragi Isuse, ove godine moja mala obitelj i ja Ti nećemo kititi jelku..samo svoja srca imamo na dar i tu te želimo dočekati, samo pomozi molim te moju nevjeru, osnaži vjeru da povjerujemo da ćeš doći sa svojom Sv.Obitelji i naći jasla u našim srcima. I molim te da ostanete, ovaj put trajno. Volim te Isuse, hvala ti za zornice i posebno za današnji dan što si me razveselio🙏
Amen🙏
“..Ko prima moje tijelo nosi ga u meni..”
Isuse tu si i gledaš me. Hvala ti na milosti što uživam u vremenu tišine!.