Težnja svakog čovjeka od djetinje dobi je imati obitelj. Tim putem nas vodi život, ostvarujemo ga, živimo u okružju blagodati i radosti, prepreka, strahova i pobjeda. Ponekad uspijevamo pronaći još jedno takvo okruženje u kojem možemo na isti način biti prihvaćeni, voljeni i naučeni davati sebe.
Zovem se Ana, majka troje djece, supruga, a odnedavno i baka. Salezijansku obitelj upoznavala sam postupno, prvotno promatrajući i oduševljavajući se radom neumornih, uvijek nasmiješenih svećenika koji odgoju daju višu razinu stvarajući ozračje radosti u svakom segmentu svoga djelovanja, a tijekom vremena, kroz školovanje i animatorstvo svoje djece, otkrivala sam veličinu don Boscove karizme, njegov život, snove i ostvarenja. Cjelovito jedinstveno iskustvo i nezamjenjiv put, za kojeg sam naposlijetku uvjerena da je odabrao mene pa se ne usuđujem taj odabir nazvati svojim djelom.
Početci mog suradništva ukorijenjeni su u jednom zajedničkom projektu roditelja i animatora na Oratorijanskom ljetu. Suradnja je izrodila niz raznolikih aktivnosti, ideja i kreacija kroz dramsku i novinarsku radionicu i trajala nekoliko godina. Trudila sam se da svoje sposobnosti i vještine prenesem drugoj djeci pomažući im da oslobode svoju kreativnost. Te prve godine, još u formaciji za salezijanku suradnicu, bile su blagodat i donosile su mi neizmjernu radost prelijevajući se u odanost jednoj novoj obitelji koja je odgajala mene da bih mogla, duhovno bogatija, svoju dotadašnju mlakost u vjeri zatomiti i početi otvarati srce davanju. Obećanje je dolazilo slijedom, a radost se prelijevala u poziv.
Duh svake obitelji, pa i ove naše, don Boscove, donosi, uz obilje ljubavi, i odgovornost. Nastojim slijediti put koji mi je osvijetljen i ostvarivati svoje laičko poslanje. Posebno sam vezana za mlade, a briga za mlada bića prisutna je i u mom profesionalnom pozivu učiteljice/odgajateljice, no otkad sam prepoznala don Bosca kao svog cjeloživotnog učitelja, sve je jednostavnije.
Ponekad se u mom poslanju salezijanke suradnice primjećuju, kao i u životu jerihonske ruže, sušna razdoblja, ali dovoljno je samo nekoliko kapljica poticaja da opet sve oživi. U takvim trenutcima, kada pokleknem, zastanem ili posumnjam, često se sjetim Isusovih riječi:
,,Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod svoj donosite i rod vaš da ostane“. (Iv 15,16)
Sretan i blagoslovljen Uskrs!