Nekad me iscrpi to što me ljudi ne razumiju.
Kad pokušam biti dobar, a ispadne da sam „mekan“.
Kad odlučim biti iskren, a čuju samo kritiku.
Kad šutim iz mira, a kažu da sam ravnodušan.
Čini se da što god učiniš, nekome neće odgovarati.
I tada dođe kušnja – povući se, zatvoriti, prestati pokušavati.
Upravo o tome Isus danas govori.
Naraštaj koji je slušao Ivana rekao je: „Previše je strog.“
A kad je došao On sam, govorili su: „Previše je blag.“
Nitko nije bio dovoljno dobar za njihove kriterije.
Ali Isus ne mijenja svoje srce da bi bio prihvaćen.
On ostaje vjeran onome što jest – Ljubav.
I to je lekcija koju i ja trebam: ne traži biti shvaćen pod svaku cijenu, traži biti istinito prisutan.
Ljubav nije igra u kojoj tražim savršenu reakciju.
Ona ne postoji zbog aplauza.
Ljubav jednostavno jest – i kad ne naiđe na odobravanje.
Biti vjeran ljubavi znači ne dopustiti da reakcije drugih diktiraju moje srce.
Znači i dalje birati nježnost, i kad je svijet ciničan.
Birati iskrenost, i kad je lakše prešutjeti.
Birati praštanje, i kad to nitko ne primjećuje.
Ponekad mislim da ako me ljudi ne razumiju, ni Bog me ne vidi.
Ali to nije istina.
On vidi svaku neizgovorenu namjeru, svaki pokušaj, svaki korak.
I kaže: „Mudrost se opravda djelima svojim.“
Drugim riječima – ne dokazuj, samo nastavi živjeti dobro.
Vremenom, istina ljubavi sama će pokazati svoj smisao.
Možda danas trebam stati i priznati:
Da, boli kad me ne razumiju.
Da, umaram se od stalnog objašnjavanja.
Ali možda pravi poziv nije da svi razumiju mene –
nego da ja nastavim razumjeti njih.
Jer to je ljubav koja ostaje vjerna.