Rođen u Ferrari 21. ožujka 1918., drugi od šestero braće. Raste u pravoj kršćanskoj obitelji gdje se pobožni život spajao s društvenim, vjerskim i humanitarnim djelovanjem. Seli se s obitelji u Rimini 1930., pohađa salezijanski oratorij i Katoličku akciju, gdje po primjeru Dominika Savija njegova vjera sazrijeva s odlučujućim izborom: „Moj program sastoji se od jedne riječi: svet.“ Sabrano moli, odlučno pohađa vjeronauk, pokazuje revnost, ljubav i spokoj. Jakog je karaktera, miran, odlučan, voljan, darežljiv: ima jak smisao za pravednost i veliki utjecaj među svim kolegama. Mladić je dinamičan i voli svaki sport: tenis, odbojku, atletiku, nogomet, plivanje, planinarenje. Ali njegova će najveća strast biti bicikl, čak kao sredstvo koje će mu poslužiti u apostolatu i djelima milosrđa. Svoju kulturnu i duhovnu formaciju razvija na sveučilištu FUCI. Kao primjer odabire Pier Giorgija Frassatija. Diplomira kao inženjer mehanike 30. lipnja 1941. godine, a 7. srpnja odlazi u rat. Italija je u ratu: u ratu kojeg Alberto lucidno osuđuje: „Brzo će doći mir i pravda za sve narode, rat će zauvijek nestati iz svijeta.“ Pomaže stradalima, ohrabruje preživjele, brine za umiruće, oslobađa ljude u ruševinama. Mlad je, sa samo 27 godina, ali ima konkretnost i sposobnost u suočavanju s problemima, hrabrost u najtežim situacijama, dostupnost bez granica. Povjeravaju mu najtežu zadaću: komisiju za smještaj koja mora urediti dodjelu stanovanja u gradu, rješavati sporove, zahtjeve za stanove, nikako bez neizbježnih zamjeranja. Zatim mu povjeravaju zadaću rekonstrukcije, kao suradnik sekcije odvojene od graditeljstva.
U jedan mali rokovnik Alberto zapisuje: „Bolje služiti, nego biti služen. Isus služi.“ Kršćanin laik, odrastao u salezijanskom oratoriju u Riminiju, posebno ističe svoju vjeru u političkim i državnim obvezama kao jednu službu za opće dobro: „S Gospodinovom pomoći želim i predlažem uvijek biti primjer kolegama te braniti svoju vjeru u svakoj prilici bez obzira na ljudski obzir, ali s umom uvijek upravljenim na veću slavu Božju.“ S tim se duhom službe Alberto suočavao s građanskim obvezama. Kada u Riminiju nastaju stranke, upisuje se u Demokršćansku stranku. Osjeća i živi politiku kao služenje organiziranom kolektivu: politička aktivnost može i mora postati najviši izričaj žive vjere. U to vrijeme, biskup ga poziva za usmjerenje Katoličkih diplomanata. Njegove obaveze mogle bi se sažeti u dvije riječi: kultura i milosrđe. „Ne treba prenositi kulturu samo intelektualcima, nego čitavom narodu“. Tako daje život narodnom sveučilištu. Otvara pučku kuhinju za siromahe. Poziva ih na misu i moli s njima: zatim u restoranu dijeli juhe i sluša njihove potrebe. Na korist sviju, njegovo je djelovanje neumorno: među osnivačima je ACLI-a (Kršćanska udruga radnika), osniva građevinarsku zadrugu, prvu „bijelu“ zadrugu u „crvenoj“ Romagni. Intimnost s euharistijskim Isusom nikad ne postaje povlačenje u sebe, otuđenje od svojih obaveza i povijesti. Uvečer
5. listopada 1946. godine ide s biciklom održati izbornu sjednicu; i sam je kandidat na izborima prve zajedničke administracije. Oko 20:30 sati udara ga vojni kamion. Umire sa samo 28 godina, par sati nakon udara. Majka Maria mu je blizu shrvana u boli. Širom čitave Italije oplakivala se njegova smrt.
U povijesti laičkog apostolata, Alberto Marvelli autentična je slika prethodnika Drugog Vatikanskog koncila, kada se govori o laičkom zauzimanju u kršćanskoj animaciji društva. Bio je onakav kako to želi don Bosco – dobar kršćanin i pošten građanin, zaposlen u Crkvi i društvu sa salezijanskim srcem.
MOLITVA
Bože, Oče Svemogući,
bogat milosrđem, zahvaljujemo Ti što si nam darovao Alberta Marvellija
kao znak Tvoje ljubavi.
Razmišljamo o čudesima koje si napravio u njegovom životu:
čvrst molitveni život, darežljivo služenje u društvu i politici,
žarku ljubav za siromašne.
Na svakom polju svoga života junački je prakticirao vjeru, nadu i ljubav.
Molimo te, Oče, za zagovor blaženog Alberta:
daj da možemo nasljedovati njegove kreposti i postati kao on,
svjedoci tvoje ljubavi u svijetu.
Molimo te također za svaku duhovnu i materijalnu milost.
Molim za mir i spas Tvoje Crkve,
koju je Alberto volio i služio joj.
Daj da Alberto bude čašćen
u cijeloj Crkvi na slavu i čast Tvoga imena.
Amen.