Osnutak i Povijest
Kongregacija je osnovana prema kraju 19. stoljeća od strane blaženog Bronislawa Markiewicza (1842. – 1912.), uz sudjelovanje časne Anne Kaworek (1872. – 1936.), koja se smatra suosnivačicom. Don Markiewicz, kao salezijanac, želio je prenijeti Don Boscove ideje i djela na poljsko tlo. Kada je postao župnik u Miejsce Piastowe u blizini Krosna, u Južnim Karpatima (u to vrijeme ova područja su pripadala Austro-Ugarskoj Monarhiji), počeo je organizirati obrazovne ustanove i prikupljati kandidate za Kongregaciju Kćeri Marije Pomoćnice (Sestara Salezijanki). U jesen 1896., časna Rosalia Zakrzewska, FMA, stigla je u Miejsce Piastowe kako bi pripremila kandidate za redovnički život zajedno sa salezijancem don Pietrom Sikorom. Šest tih kandidatkinja 5. ožujka 1897. godine položilo je privremene zavjete. Kasnije, kada je don Markiewicz počeo osnivati vlastite ustanove, ove iste kandidatkinje postale su prvo jezgro buduće ženske Kongregacije. Nakon nekog vremena, časna Anna Kaworek je izabrana za poglavaricu od strane sestara. Pod don Markiewiczovim vođstvom, organizirala je njihov život prema pravilu koje je pripremio, vrlo sličnom pravilu Sestara Salezijanki. Rastuća zajednica je radila u obrazovnim ustanovama koje je organizirao blaženi Markiewicz u Miejce Piastowe i Pawlikowiceu kod Krakova.
Povijest od osnutka do danas
Don Markiewicz uskoro je zatražio biskupsku odobrenje za svoje sestre od biskupa Przemyśla, sv. Giuseppea Sebastiana Pelczara, ali ovaj zahtjev nije bio prihvaćen zbog nedostatnog broja kandidatkinja i nedostatne ekonomske sigurnosti grupe. Kandidatkinje, unatoč ovom odbijanju, odlučile su ostati uz don Markiewicza i prihvatile su službu kao jednostavne služavke, obavljajući iste zadatke kao i prije. Nakon smrti Osnivača, nabavile su zemljište i počele graditi kuću za sebe i za djevojčice koje su bile bez roditelja, posvećujući se njihovom odgoju. Ostale su vjerne svojim idealima unatoč preprekama s kojima su se suočavale od strane biskupa, sv. Giuseppea Sebastiana Pelczara. Kada je on preminuo 1924. godine, situacija za njih se promijenila. Novi biskup, mons. Anatol Nowak, uz odobrenje Kongregacije za ustanove posvećenog života, aktom od 21. kolovoza 1928. godine osnovao je “Družbu Sestara svetog Mihovila Arkanđela” kao institut posvećenog života pod biskupskim pravom. Istog dana, sestre su dobile redovničku odjeću, koju su toliko željele, i započele novicijat. 29. rujna 1930., 54 sestre su položile prve redovničke zavjete, a tri godine kasnije, 49 sestara je položilo doživotne zavjete. Tijekom ovog dugog razdoblja čekanja na crkveno odobrenje, koje je trajalo više od 30 godina, sestra Anna Kaworek odigrala je ključnu ulogu. Predajući svoj život s ljubavlju u službi siromašne i napuštene djece i mladih, budila je i podržavala nade sestara za odobrenje njihove Kongregacije od crkvenih vlasti. Sestra Anna Kaworek služila je kao opća poglavarica do kraja svog života. Preminula je 30. prosinca 1936. godine, ostavljajući budućim generacijama idealan uzor vjernosti Osnivačevom duhu i povjerenoj misiji Kongregacije. Nakon službenog osnutka, Kongregacija je nastavila rasti brojčano i upravljati brojnim obrazovnim ustanovama u Poljskoj. 1956. godine Kongregacija je dobila odobrenje predsjednika Poljske biskupske konferencije, što je potom potvrdila Kongregacija za ustanove posvećenog života, a institut je tako postao Pravničkim Društvom. Tijekom komunističkog režima, sestre nisu mogle obavljati svoju obrazovnu misiju jer je vlast zabranila vođenje škola svima. Stoga su se posvetile katehezi u župama. Sestre su primile ovu službu, a s njima i povjerenje biskupa, i istovremeno uspješno nastavile svoju misiju obrazovanja.
Pripadnost Salezijanskoj obitelji
U slijedu Don Bosca i pod utjecajem blaženog Markiewicza, učinak salezijanske formacije na Kongregaciju je dubok i sveobuhvatan. Ovakav duh je oblikovao sve generacije sestara koje su slijedile primjer onih koji su ih prethodili. One su oponašale njihovu marljivost, umjerenost, darežljivost, nesebičnu ljubav prema napuštenoj djeci i radosno hvaljenje Boga, Daratelja svakog dobra. Salezijanski obiteljski duh koji nam je prenesen od strane blaženog Osnivača, a koji nastojimo njegovati i ojačati u našem formacijom, potiče nas da ovu povezanost s drugim Kongregacijama potvrdimo i formalno. Također, naša Kongregacija je postala članicom Salezijanske obitelji u siječnju 2009. godine, što je službeno proglasio vrhovni predstojnik, don Pascual Chavez Villanueva, u prisustvu generalne poglavarice, Majke Natanaele Bednarczyk, i drugih dužnosnika iz obitelji salezijanske zajednice, te oko 340 sudionika u Duhovnim danima.
Trenutno stanje
Sestre su ukupno 256, raspoređene u 38 kuća. Osim u Poljskoj, sestre obavljaju svoju službu u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Bjelorusiji, Ukrajini i Kamerunu. Trenutno Kongregacija vodi 3 škole s ukupno 1.000 djece, obrazovne ustanove u 6 mjesta, dom za puno radno vrijeme za 80 djece, animira oratore u 8 mjesta sa 625 dječaka, vrtiće u 12 mjesta sa 930 djece. Osim toga, mnoge sestre provode katehezu u školama i državnim vrtićima, dosežući svojim učenjem i obrazovanjem oko 11.000 ljudi. Također vode različite župne grupe, što ukupno čini oko 3.000 osoba.
Izazovi za budućnost
Trenutno, u Kamerunu, sestre Michelite se bave mnogim službama, uključujući upravljanje školama, oratorijima i vrtićima, medicinskom ambulantom te se posvećuju formaciji mladih. Zahvaljujući tom radu, sestre su već privukle nove redovničke zvanja, a otvorena je i nova kuća za formaciju kandidatkinja i novakinja. Nedavno je osnovana još jedna redovnička kuća u Paragvaju. Tamo sestre služe u oratorijima i među djecom i obiteljima koje žive u ekstremnom siromaštvu u naseljima. Sestre koje tamo rade već tri godine prihvatile su svoja prva zvanja, pa je otvorena kuća za novicijat. Nova redovnička zvanja i njihov mladenački entuzijazam bude nadu u proširenje karizme. Već nekoliko godina razvija se zajednica MICHAEL koja okuplja žene iz različitih zemalja i naroda u svojim centrima. Slijedeći primjer svetog Mihovila Arkanđela i novih Anđeoskih korova, zajedno slaveći Boga, bore se za spasenje djece i svih koji su žrtve različitih oblika ropstva. Imajući na umu da je misija Kongregacije služenje najsiromašnijima, sestre se trude biti osjetljive na potrebe suvremenog doba i pomagati djeci, mladima i obiteljima koji pate od različitih oblika siromaštva. Prvi izazov Kongregacije je prenositi duhovnu baštinu Osnivača svima koji su u potrebi putem djela milosrđa. Nastoje svakodnevno pružati ljubav i vratiti osmijeh mnogim slabim i ranjivim osobama, jer siromasima su potrebne ruke drugih da ih podignu, srca braće da ponovno osjete toplinu nježnosti i prisutnost da prevladaju usamljenost. Drugi izazov je otkriti gdje Crkva treba njihova otvorena srca i ruke kako bi se suočila s izazovima suvremenog svijeta.