Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
RAZMATRANJE
Najčešća rečenica koja se danas čuje :“Preumoran sam, ne mogu više!“ Umorni smo od previše posla i obaveza. Umorni od stalne potrebe dokazivanja, od želje da bude sve savršeno, da ugodimo drugima… I tako se odmaknemo od sebe i od izvora u kojem jedinom možemo utažiti našu žeđ, od Boga. A On nas danas poziva da dođemo k Njemu ovako jadni, izmoreni i On će nas odmoriti. U Njemu naša duša može pronaći tako željeni mir.
Primjer blažene Laure Vicune koju želimo danas upoznati ne počiva na snazi, ni mudrosti, niti bogatstvu, ni modi ni dobi, već u čistu i plemenitu srcu koje svom snagom ljubi Boga i nalazi odmor u Njegovom srcu.
Težak životni put doveo ju je u kuću kćeriju Marije Pomoćnice koje su je odgojile u ljubavi prema Bogu, euharistiji, Mariji, svetosti obitelji. U sebi osjeća potrebu prikazivati žrtve za grešnike koje naziva „siromasima“. Kad njena majka nalazi posao na ranču jednog kolonizatora, jednog od mnogih koji su se obogatili na poljima Patagonije i i kad mu pod njegovom prisilom postaje ljubavnica,Laura silno pati zbog toga. Na dan svoje prve pričesti vidi da se njena majka nije pričestila i osjeća silnu bol. Klečeći pred oltarom očima usmjerenim u svetohranište odlučuje: “Isuse dragi, svim srcem, svom dušom, darujem ti svoj život! Spasi mi majku”! Laura se cijela predala Gospodinu za obraćenje svoje mame. Bolest je uznapredovala. Kad je osjetila da se bliži njen kraj ovozemaljskog života rekla je mami: „Mama, ja umirem! Sama sam to tražila od Isusa. Ima skoro dvije godine da sam mu ponudila svoj život za tebe, da se ti vratiš vjeri. Mama, neću li prije smrti dobiti radost da te vidim obraćenu?“ Majka je tada obećala Lauri da će promijeniti svoj život i Laura je radosno rekla da sada umire sretna, zahvaljujući Isusu i Mariji na tolikoj milosti. Majka je na njenom sprovodu primila sakramente pomirenja i euharistije.
Laura, djevojčica, osjećala je ljepotu života s Bogom i svu rugobu grijeha. Svojom žrtvom je do kraja izvršila zapovijed ljubavi – ljubi Boga i bližnjega. Ona je shvatila što znači „jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Svaka teškoća, neuspjeh, kušnja, žrtva, kada se stavi u potpuno predanje Gospodinu dobiva smisao i postaje spasonosna. Budimo i mi velikodušni u žrtvi ne samo za sebe već za bližnje koji su se udaljili od Gospodina.
Stavimo svoje pouzdanje u Gospodina i molim ga: „Isuse blaga i ponizna srca učini srce moje po srcu svom!“
Više o ovoj salezijanskoj blaženici pročitajte na Laura Vicuna
Samo je u Bogu mir moj.
Samo On je moja radost!
Gospodine učini srce moje po srcu tvome 🙏❤️
Samo je u Bog
mir duso moja!
Večerašnje razmatranje mi je dalo razmišljati.
„Jaram je moj sladak i breme moje lako.“. Ta vrlo dobro poznata misao, tumačim je na način da se zapravo, koliko god bi onaj zli želio, ne udaljujemo toliko od Boga. U svakoj našoj težnji da budemo bolji, da se dokažemo, jer je današnji poslovni svijet vrlo okrutan i uspijevaju ili oni s najboljim vezama ili oni koji doista vrijede, mi nosimo svoj teret i ne osjećamo ga toliko. Taj teret, to breme, ja to vidim kao naš životni križ koji nosimo i koji nas uvijek podsjeća na Isusa.
🙏❤️