Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe — zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«
RAZMATRANJE
Na sliku, lik i djelo Krista kao Dobrog Pastira sa stadom ovaca uvelike podsjeća i životni put češkog salezijanca blaženika don Tituša Zemana, koji nas danas vodi korak bliže jaslama. Don Tituš bio je nepravedno osuđen, mučen i zarobljen zbog tajnog prevođenja preko granice 30 mladih salezijanaca, ne bi li ih spasio od komunističkog režima i doveo u kuću u Torino, gdje bi mogli završiti studij teologije i zarediti se.
Ponekad smo upravo mi sami ta zalutala ovca, a ponekad je to naš bližnji te Gospodin baš nas poziva i šalje budemo Njegova produžena ruka i pođemo po izgubljenog brata ili sestru. Kome i kako danas mogu posvjedočiti svoju vjeru? Je li to na poslu, u obitelji, u društvu?
Što uopće danas znači biti izgubljen, zalutati? Što to za tebe znači? Izgubljena ovca je duša bez radosti, bez smisla i višeg cilja.
Lampice, kuhano vino i zvukovi zvončića već su u punom jeku. No, gdje se krije istinska radost? Svijet nam , naročito u ovo doba godine, šalje poruke i slike kako je važno ušuškati se, utopliti, napraviti si prostor i životne okolnosti što više ugodnima, mirisnima. Duh žrtve i predanja pored ovoga nekako i ne zvuči baš privlačno i primamljivo, zar ne? Upravo je zato dobro podsjetiti se i okrenuti ka istinskim i pravim vrijednostima kroz likove blaženika i svetaca koji nas vode kroz ovo došašće.
Blaženi Zeman bio je spreman izgubiti i vlastiti život za spas svoje subraće. Nije mu bila strana patnja – zbog silovitih mučeničkih udaraca izgubio je i sluh. Zapitajmo se, koliko često izlazimo iz vlastitih zona udobnosti i ugodnosti poradi drugih?
Istina, iščekujemo obilježavanje Kristova dolaska u jaslama. No, ne zaboravimo da se Krist krije u našem bližnjem.
Potrudimo se otvoriti oči i uši, ne dopustimo da nam vid i sluh okupiraju samo šarene dekoracije i poznati jingle-ovi. Trudimo se vidjeti i čuti bližnjega svoga, onog najmanjeg. Onog čijoj duši fali Radosti. Gestom ljubavi šapni danas radosnu vijest: On dolazi da spasi nas. I mene i tebe.
Više o ovome salezijanskom blaženiku možete pročitati na Tituš Zeman
Izgubljena ovca smo i mi sami ponekad.Isus dolazi da nas spasi mene tebe …😇🙏
Dok sam radila vjeronauk i pripovjedala djeci prispodobu o izgubljenoj ovčici
,većina djece je željela biti izgubljena ovčica. Zncnajući da netko brine o njoj.
Traži je i još je nosi na svojim rukama. Znali su da je to Dobri Pastir.
To su dječja razmišljanj…Al iskrena što bi i mi mogli od djece naučiti. Biti djete Božje prepoznavati “malene”i biti im bliski.
Bila sam u grijehu, zarobljena, zatočena, godinama! Nesretna, na rubu snage, zavapila sam i ne znajući da Gospodin sluša i čeka baš mene! Zaustavio je vrijeme i dao mi noć u Getsemanskom vrtu, mom vrtu, gdje je bio sa mnom u neopisivim bolima, gdje sam doslovno preživljavala sa teškim zatajenjem srca. Jutro, operacija, disekcija aorte, 24 sata sam spavala i probudila se! Gospodin je bio sa mnom, dao mi priliku i spasio me iz ropstva tame! Bio je strpljiv i doista me pronašao među trnjem i kamenjem! Moje srce je držao ponovno u svojim rukama, očistio ga, oživio i ponovno dao da kuca! Hvala Mu na tome!
Zvončići, okićen grad, na sve strane konzumerizam, a kad se pogase svjetla i zatvore kućice, dolaze oni – s vrećama i skupljaju ambalažu, neki čak i ostatke hrane.
Nije strah od Covida, nije strah od globalne nesigurnosti i mogućih napada koje su nam već u stanice usadili. Nelagoda, hoću li imati novaca za počastiti nekoga kome je potrebno, hoću li imati snage nešto kupiti dok neki nemaju ni za osnovne potrebe.
Bogu hvala što uspijevamo još i danas izdržavati sve ovo što se događa oko nas. Neka nam Bog podari snage da u ovim, za mnoge iznimno teškim danima, nađemo vremena i smognemo snage učiniti neko dobro djelo. Ipak, valja naglasiti ove naše “ovčice” nisu zalutale nego su odbačene. Pomozimo im.
🙏😇❤️
Toliko je siromaha i potrebiti naše pomoći a mi od svog egoizma ne vidimo njih i njihove potrebe… Pitam se što činimo da Božić bude radostan dan za sve ljude.🌲