Najveći dokaz Ljubavi

„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“

Zamisli na trenutak da se nalaziš u maloj nazaretskoj kući i promatraš ovaj jedinstveni susret anđela i mlade djevojke Marije. Ona je zbunjena, iznenađena, možda i prestrašena jer ne razumije što se događa. Zašto baš Njoj dolazi anđeo? Što joj to govori?

On je pozdravlja posebnim pozdravom: “Zdravo, Milosti puna!“ Bog je izlio u Njezino srce dušu, svoju milost. On je položio svoje ruke na Nju, zaštitio ju je od grijeha, ali ostavio joj je slobodu izbora. I slušajući dalje dijalog ostajemo zadivljeni. Marija, koja ne razumije kako će se sve dogoditi, koja osjeća nesigurnost jer se brine što će reći Josip, Njezini roditelji, mještani, spremno odgovara: “Evo službenice Gospodnje!“ Želim Ti služiti do kraja jer Ti vjerujem, jer Te volim! Stavlja svoj život u službu Nekoga većeg. Nije Ona važna, već je važan Onaj koji dolazi. Koja veličina! Možemo samo kleknuti i s posebnim divljenjem zahvaliti za tu bezrezervnu ljubav moleći je da i nama udijeli mrvice takve ljubavi i povjerenja u Gospodina.

Marija je prihvatila zadaću koju joj Bog daje. I prihvaća je cijeli život; i u štali, i u Egiptu, i na Kalvariji. Ona zna da je Bog ljubi i ono što dolazi iz Njegove ruke najljepši je dar, i kada je težak i križevan, dar koji osigurava vječnu radost s Njim.

Ostanimo sabrani u ovom veličanstvenom trenutku i zapitajmo sebe – koliko sam spreman svojim životom Bogu reći DA i bez prigovaranja prihvatiti sve životne situacije, vjerujući da je to najbolji dar za mene?

Dok privodimo kraju razmišljanje o našem velikanu, sv. Marku Križevčaninu, koji se nije „ljuljao poput trske pred lažnim duhom vremena, nego je ostao čvrst i postojan, spreman poginuti za istinu,“ osvijestimo sebi koliko je veliko njegovo povjerenje kada spremno kaže DA Gospodinu i prihvaća težak zadatak koji mu je povjeren. Znamo da je s još dvojicom svećenika podnio mučeničku smrt ostajući vjeran papi, Crkvi i svom svećeničkom pozivu. Svjedoci njihove stravične smrti svjedočili su o tim posljednjim satima života. „Nakon što su ostali sami, pali su na koljena i toplim se molitvama preporučivali Gospodinu Bogu i Majci Božjoj, kao i njihovim nebeskim zaštitnicima, da im pomognu u toj smrtnoj borbi. Osim toga su se jedan drugome ispovjedili, satima su klečali i zajedno molili, a zatim se međusobno hrabrili da u svemu ostanu vjerni Katoličkoj crkvi.“ Zadivljujući primjer pouzdanja i ljubavi! Smrt svetog Marka pokazuje da njegova žrtva nije bila ni slučajna ni uzaludna. On je bio svjedok koji je ljubio svoje mučitelje. I zato je ta smrt urodila obilnim plodom obraćenja. Smrt mučenika još je jednom postala sjeme novih kršćana. Drugi je vatikanski koncil u svojoj konstituciji Lumen gentium u mučeništvu uvidio izvanrednu suobličenost mučenika Kristu Gospodinu te izraz najveće ljubavi:

»Mučeništvo, po kojemu učenik postaje sličan Učitelju, koji je slobodno podnio smrt za spas svijeta i s njime se izjednačuje u prolijevanju krvi, Crkva smatra kao osobiti dar i najveći dokaz ljubavi« (LG 42).

Mučenik postaje ogledalo svoga Učitelja koji iz ljubavi prihvaća žrtvu križa za spas svijeta. I zato častimo mučenike koji su svjedoci ljubavi, koji su nadvladali mržnju i radije umrli nego na zlo uzvratili mržnjom.

„Nije visok, tko na visu stoji, nit’ je velik, tko se velik rodi, već je visok tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine, a velik je, tko se malen rodi al’ kad pane, golem grob mu treba!“ (Mažuranić)

Upravo takva veličina krasila je sv. Marka i sve hrvatske svece i blaženike. Oni se nisu veliki rodili, nego su veliki postali veličinom i plemenitošću vlastite duše, nasljedujući Učitelja iz Nazareta. A na nama je da se potrudimo upoznati njihove živote i nastojimo ih slijediti. I dok radosno iščekujemo silazak Boga među ljude, svaki dan kada čujemo crkvena zvona koja nas pozivaju na molitvu Anđeo Gospodnji, probudimo u svojim srcima ljubav i spremnost prepoznavanja i prihvaćanja Božje volje. Jer, „u predvečerje života bit ćemo suđeni po ljubavi!“