Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!”
Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!”

Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!”

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:

»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«

Riječ Gospodnja

Prekrasnog li završetka ovogodišnjeg došašća, u kojem nam liturgija daje Zaharijin hvalospjev, koji uspijeva objediniti sve ono što smo iščekivali i svu ljepotu otajstva Božića koji slavimo. Cijeli naš hod ovog došašća trebao je biti u smjeru kako bismo Božić dočekali izbavljeni iz ruku neprijatelja, iz ruku grijeha, izmireni s Gospodinom i svojim bližnjima, spremni služiti “bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.” Jer štogod će nam ovih čestitati okolina, mediji i svijet, Božić nije ugodan osjećaj i blještavilo, odmor i raskoš, veselje bez granica, ne postoji nekakav duh Božića. Božić je veliko otajstvo Boga koji se odlučio roditi među ljudima, koje nas u patnji i odbačenosti novorođenog Djeteta već priprema za hod prema Uskrsu. Božić, u velikoj radosti koju nam donosi Bog koji nas pohodi i otkupi, nosi duboku istinu da je jedino važno na ovom svijetu sav svoj trud uložiti u to da uvijek budemo blizu Gospodinu, da za njega nađemo mjesta u svojim svratištima, da ga svojim grijehom ne povrijedimo i da na kraju svoga života dočekamo spasenje u riječima Oca: “Valjaš slugo dobri i vjerni,… uđi u radost gospodara svoga!” (Mt 25, 21)

Zaharija u svome hvalospjevu po Duhu Svetomu prorokuje tko će biti njegov sin Ivan i koje će njegovo poslanje kao proroka biti. Još jedan Ivan bio je poslanik Gospodnji, onaj koji je svaki svoj dan radio neumorno da pripravi put Gospodinu i pruži spoznaju spasenja narodu po otpuštenju grijeha njihovih. Činio je to među siromašnim pukom, među odbačenim i zanemarenim mladima, među onima za koje nitko nije mario niti na njih računao, a čije je srce vapilo da ih pohodi Mlado sunce s visine i da ih obasja u njihovoj tmini života. Te zaboravljene mlade učio je tako živjeti da su svaki dan spremni stati pred Gospodina, učio ih je vrijednosti sakramenta ispovijedi i redovite sv. Mise. Jedino što mu je bilo stalo je pokazati im kako je velika, lijepa i dostižna svetost. Ivan mu je bilo ime, Ivan Bosco, koji je bio velik pred Gospodinom. Često nepravedno  i u Crkvi poznat samo kao svetac koji se s mladima igrao, a čiju veličinu treba otkriti upravo u tome kako je kroz odgoj mladima prenosio vjeru, živeći po geslu: Daj mi duše, drugo uzmi! Svetac koji je podigao i odgojio svece među svojim mladima i svojim suradnicima, a koji i do dana današnjega ostaje živ primjer. Sve duhovne uzore koje smo kroz ovo došašće pratili i od njih dan po dan učili, svima je uzor bio ovaj Ivan, poslanik Božji i njegov neumorni radnik u vinogradu duša.

Vjerujući da smo kroz ovo došašće dobar boj bili, trku završili i vjeru sačuvali, što prepoznajemo kao duhovni plod ovog došašća? Koje smo pomake u duhovnom životu napravili, koje nosimo u nastavak svoga života? Je li naše srce postalo još korak bliže da se ispuni molitva: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome? 

Sv. Ivan Bosco u jednoj svojoj kratkoj slici dao nam je lijep poticaj za svaki dan, koji neka nam bude putokaz i odluka od ovog Božića nadalje: 

“Zavidni smo pastirima koji su pošli u betlehemsku štalicu i vidjeli novorođenče. Blago pastirima, kažemo. Pa ipak nemamo im na čemu zavidjeti jer i mi imamo tu istu sreću. Isti Isus kojega su pohodili pastiri u štalici nalazi se u svetohraništu… i ne možemo mu učiniti veće radosti doli često poći i posjetiti ga.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)