Don Bosco je pripovijedao:
Sanjao sam – nalazim se u sakristiji ispunjenoj dječacima.
Ispovijedao sam. Najednom, na vrata sakristije uđe kozlić i stade se vrtjeti oko mojih dječaka i igrati se s njima, a oni su izgubili dobru volju za ispovijed i malo po malo svi izašli van. Tada se kozlić približio k meni i postade drzak te je svojim laskavim ponašanjem htio udaljiti i onoga kojega sam ispovijedao. Ljutito sam ga udario u glavu. Odbio sam mu jedan rog i prisilio ga na bijeg. Htio sam i sakristana ukoriti zašto je pustio životinju unutra. Ustao sam, obukao misnicu i pošao slaviti Euharistiju.
Kad sam blagovao Presveto Tijelo, na glavna crkvena vrata uđe mnoštvo kozlića, porazmjeste se po klupama i s tisuću prizora počnu rastresati dječake koji su htjeli pristupiti stolu Gospodnjem. Neki su bili ustali za poći k oltaru, ali primamljeni lukavim milovanjem, sjedoše ponovno na svoje mjesto. Čak i neki od onih koji su već klečali uz anđeoski stol, ustadoše i pođoše natrag u klupu. Nisu se pričestili. Ovi kozlići bijahu neprijatelji duša koji su pomoću zavođenja i neurednih čuvstava držali dječake daleko od svetih sakramenata.
(M.B. VIII. str. 315. god. 1866.)
Zlo, nažalost,uvijek pronađe put. Na nama je da ga prepoznamo i maknemo s puta ili zaobiđemo ili jednostavno ignoriramo.
Bože, budi nam na pomoći da uzmognemo i daj nam snage.