Slon i Marija
Slon i Marija

Slon i Marija

Dragi dečki! Sanjao sam – bio je blagdan i vi ste se poslije  ručka, za vrijeme odmora, igrali na dvorištu.

Bio sam s prof. Vallauriem u svojoj sobi. Razgovarali smo o  književnosti i o nekim vjerskim pitanjima, kad najednom začujem kucanje. Otvorim i ugledam svoju majku koja je prije šest godina  umrla. Ona me pozva.

– Dođi brzo, vidjet ćeš nešto!

– Što je?

– Brzo, brzo dođi, ponovi ona.

Na taj poziv istrčah na balkon i opazih na dvorištu među  dječacima ogromnog slona.

Ma što je to, viknuh, siđimo dolje! Prestrašen okrenuh se  prof. Vallauriju i on me začuđeno pogleda kao da pita:

– Kako je mogla ovolika neman doći ovamo? 

Siđosmo brzo u trijem. Mnogi od vas su se znatiželjno  okupili oko životinje promatrajući je. Slon se pričinjao blag i pitom. Igrao se i trčao s dječacima, milovao ih svojom surlom,  vladao se tako pametno i izvršavao sve zapovijedi kao da je bio odgojen u Oratoriju. Ipak niste bili svi oko njega. Neki su se razbježali na sve strane i u strahu tražili utočište. Mnogi su se  sklonili u crkvu.

Došao sam na dvorište i prolazeći pokraj Marijina kipa, koji se nalazio uz crpku, dotakoh se ruba Marijina plašta moleći je za pomoć. I gle čuda! Ona digne desnu ruku. Prof. Vallauri učini isto i dotakne se lijevog ruba, na što Marija podigne i lijevu ruku.Na tu neobičnu pojavu ostadoh zbunjen i iznenađen. Ali, dođe vrijeme blagoslova i vi ste, dragi dječaci, svi pošli  u crkvu. Uđoh i ja te opazih slona gdje stoji otraga pokraj vrata. Bila je propovijed a zatim blagoslov. U trenutku kad ste svi bili duboko poklonjeni pred Presvetim Oltarskim Sakramenom, slon je na prolazu između klupa kleknuo i naklonio se u protivnom  smjeru, surlu i kljove je okrenuo prema glavnim vratima.

Poslije blagoslova htio sam odmah izaći na dvorište vidjeti što će se događati, ali me jedan dječak zadržao u sakristiji. Kad iziđoh na dvorište, spremali ste se za igru kao i prije. I slon je izašao iz crkve i došao na drugo dvorište na kojem bi se trebale podići zgrade. Upamtite dobro situaciju, na tom dvorištu dogodio se strašan prizor koji ću vam opisati. 

Tu ugledah stijeg na kojem bijaše natpis: Sancta Maria, succure miseris! – Sveta Marijo, pomozi nevoljnima!

Dječaci se svrstaše u procesiju pod ovaj stijeg. Do tog trenutka slon bijaše jako umiljat. Ali, najednom uz bijesan urlik navali na dječake koji su stajali oko njega. Najbližeg zgrabi  surlom, digne ga uvis te stane svom snagom udarati s njime po zemlji. Na kraju ga baci na tlo i zgazi. Dječaci koje je slon mučio, nisu bili mrtvi nego samo izranjeni. Još bi mogli ozdraviti, premda su udarci bili strašni. Nastala je strava. Jedni su vikali, drugi plakali, a oni koje je slon mučio zvali su u pomoć svoje prijatelje. Neke dječake slon nije dirao i oni, umjesto da pomognu svojim kolegama, priključili su se zvijeri i pribavljali joj nove žrtve.

Za to vrijeme bijah u trijemu blizu crpke. Marijin kip je oživio i počeo rasti. Podigao je ruke i raširio plašt na kojem su bili ispisani mnogi zazivi. Plašt se toliko razvio da je pokrio sve  koji su se sklonili poda nj. Tamo bijahu sigurni. Najprije se skloniše najbolji. Bilo ih je i koji se nisu žurili. Zato ih Marija glasno pozva: VENITE AD ME OMNES – Dođite svi k meni!. 

Mnogi su poslušali. Kako se povećavao broj zaklonjenih dječaka i njezin plašt se širio. Ali, neki od dječaka koji su već bili pod plaštem, izlazili bi ponovno na “bojno polje” i vraćali se ranjeni. Marija je žalosna i nadalje glasno dozivala, od silnog dozivanja pocrvenjela je u licu.  Bilo je sve manje onih koji su se još zatekli pod plaštem, a slon je i nadalje obarao. Neki mladići imali su mačeve kojima su ranjavali prijatelje koji su htjeli poći k Mariji. Svojih pomagača slon nije dirao.

Neke zaklonjene dječake Marija nagovori na smion pothvat. Oduzimahu slonu plijen i prenašahu ga pod plašt čudesnog kipa. Tamo bi dječaci odmah ozdravili, a zatim se ponovno prihvatiše posla. Neki su, oboružani batinama, udaljavali slona od žrtava i  odbijali njegove pomagače, drugi su spašavali ranjene.

Dvorište je bilo opustošeno i prazno. Dječaci su bez svijesti i polumrtvi ležali na zemlji. Na jednoj strani blizu vrata bijahu dječaci zaklonjeni pod Marijinim plaštem, a s druge strane malo podalje slon s desetak svojih pomagača koji su drsko mahali mačevima.

Slon se najednom digne na stražnje noge i pretvori se u strašnu neman s dugim rogovima. Ova prikaza s crnim plaštem nalik mreži obavije svoje pratitelje. Začu se strašan krik. Crni  oblak i ponor koji se otvori pod njihovim nogama uzme mi ih ispred očiju.

Ogledah se naokolo vidjeti gdje je moja majka i prof. Vallauri, ali nigdje ih nisam vidio. Zatim se okrenuh k Mariji i pročitah izreke na Njenom plaštu. Vidjeh, neke su doslovno uzete  iz svetog Pisma, a neke su tek malo izmijenjene. Evo ih nekoliko: 

“QUI ELUCIDANT ME, VITAM AETERNAM  HABEBUNT; QUI ME INVENERIT INVENIET VITAM; SI QUIS ES PARVULUS, VENIET AD ME; REFUGIUM PECCATORUM, SALUS CREDENTIUM, PLENA OMNIS PIETATIS, MANSUETUDINIS ET MISERICORDIAE;  BEATI QUI CUSTODIUNT VIAS MEAS.”

To znači: “Koji me slave imat će život vječni; tko mene nađe naći će život; ako je netko malen, neka dođe k meni; Utočištu grešnika, Spasu vjernika, punini svake pobožnosti, krotkosti i milosrđa. Blaženi koji čuvaju moje putove!“

Na dvorištu nasta tišina. Pričini mi se kako je Marija umorna od dugog pozivanja. Časak je odahnula, a zatim ponovno potakne i obodri dječake: “Qui elucidant me, vitam aeternam habebunt”! – Koji mene slave, imat će život vječni! Vi koji ste me poslušali i izmakli nemani, vidjeli ste kako su vaši prijatelji bijedno nastradali. Želite li znati uzrok njihove propasti? “Sunt colloquia prava – To su nečisti razgovori” – i djela koja su iz njih proizašla.

Vidjeli ste svoje prijatelje oboružane mačevima? To su oni koji vas upropašćuju udaljujući vas od mene i koji su već upropastili tolike vaše kolege. Ali: “Quos diutius expectat,  durius damnat – one koje Bog duže čeka, strože kažnjava”.Nečisti duh ih je zaveo i odvukao u vječne muke. Pođite sada mirno i pamtite moje riječi. Izbjegavajte prijatelje sotone, klonite se zlih, osobito nečistih razgovora. Uzdajte se u mene i moj će vam plašt biti uvijek siguran zaklon!To izreče i nesta…

Ostade samo naš dragi kip. Spašeni dječaci se tada svrstaše pod stijeg na kojem bijaše  natpis: “SANCTA MARIA, SUCCURRE MISERIS! – Sveta Marijo, priteci u pomoć bijednicima”! Pjevali su Slavite Mariju a povorka je odmicala. Pjevanje se sve više stišavalo… Prizor isčeznu… Probudih se sav znojan..Dragi sinovi! Dobro ispitajte svoju savjest i svaki će moći saznati je li bio pod plaštem, pod vlašću slona ili s mačem u ruci.  Ja vam samo ponavljam Marijine riječi: VENITE AD ME OMNES – Dođite svi k meni! Njoj se utječite svi! Nju zazivajte u svakoj opasnosti i bit ćete uslišani. Koje je zgrabila neman, nek  izbjegavaju zle razgovore i zle prijatelje. Oni koji odvraćaju druge od Marije, neka promijene život, ili nek odmah napuste ovu kuću.
Ako tko želi saznati svoje mjesto, neka dođe k meni, reći ću mu. Jedno ponavljam: Sotonine sluge neka se obrate ili neka putuju. Laku noć! (M.B. VII. str. 356. god. 1863.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)