O smrti

1. Smrt je odvajanje duše od tijela i potpuno napuštanje ovoga svijeta. Stoga  imaj na umu, sinko, da će se tvoja duša jednom odijeliti od tijela. Ali ne znaš  gdje će te smrt zateći. Može te zateći u postelji, na poslu, na ulici, bilo gdje.  Puknuće vene, upala, izljev krvi, groznica, rana, potres, grom, može ti u trenutku oduzeti život. To može biti sada ili za godinu dana, za mjesec, za tjedan, za uru, možda čim pročitaš ovaj odlomak. Koliki su navečer pošli na počinak, a ujutro su ih pronašli mrtve. Koliki su stradali nesretnim slučajem. Kamo su otišli? Ako su bili u Božjoj milosti, spasili su se, u protivnom su izgubljeni za svu vječnost. A ti, sinko moj, ako bi ovoga trenutka morao umrijeti, što bi bilo s tvojom dušom? Jao tebi ako nisi spreman. Tko nije pripravan dobro umrijeti, u velikoj je opasnosti da loše završi.

Koliko god je nesigurno mjesto i vrijeme tvoje smrti, sigurno je međutim da će doći. Doći će zadnji čas tvoga života, u kojem ćeš ležati na smrtnoj postelji u iščekivanju vječnosti, a uza te će stajati svećenik koji će Bogu preporučivati tvoju dušu. S jedne će strane biti križ, s druge strane stajat će zapaljena svijeća, a oko tebe tvoja rodbina u suzama. Glava će ti klonuti u boli, oči mutne, jezik suh, čeljusti stisnute, disat ćeš teško, krv će se lediti, tijelo istrošeno, srce će otkucavati kraj. Izdahnut ćeš i tvoje će tijelo odjeveno u prnje spustiti u  grob, izručiti truleži. Crvi i miševi grist će tvoje tijelo i od tebe će za malo ostati samo gole kosti koje će se svakodnevno runiti u smrdljivi prah. Otvori grob i pogledaj što je ostalo od onog bogatog, nadutog i ambicioznog mladića. Čitaj ovo, sinko, i pripremi se za dobru smrt. Đavao sada navodeći te na grijeh, prikriva ga, ispričava i uljepšava, hoće reći da to nije veliko zlo, to malo zadovoljstva, trenutni neposluh, jedan izostanak od nedjeljne svete mise, ali na času smrti razotkrit će ti svu težinu tvojih grijeha i staviti ih pred tvoje oči. Što ćeš dakle učiniti sada dok putuješ prema vlastitoj vječnosti? Jao onome tko toga časa ne bude u Božjoj milosti.

Imaj na umu da je smrt onaj trenutak o kojem će ovisiti tvoje vječno spasenje ili vječna propast. Na smrtnoj postelji, uz posljednji dah, uz plamen svijeće vidjet će se mnoge stvari! Ta se svijeća pali dva puta: kad smo bili kršteni i na času smrti. Prvi put vidimo zapovijedi Božjega zakona, a drugi put jesmo li živjeli po njima. Tako, sine moj, u svjetlu te svijeće vidjet ćeš jesi li ljubio Boga ili si ga prezirao, jesi li častio njegovo sveto ime ili ga psovao; vidjet ćeš blagdane koje si profanirao, svete mise koje si izostavio, poslušnost poglavarima, sablazni drugovima; vidjet ćeš kad si bio ohol, bahat, kad su ti laskali, vidjet ćeš… Ali, Bože moj! Sve ćeš to vidjeti u jednom trenutku kad se pred tvojim očima otvori put vječnosti: momentum a quo pendet aeternitas (trenutak o kojem ovisi vječnost). O kakav trenutak, o kojem ovisi vječna slava ili propast. Razumiješ li što ti govorim? Hoću reći da o tom trenutku ovisi hoćeš li zauvijek ići u raj ili u pakao; zauvijek sretan ili zauvijek jadan; zauvijek dijete Božje ili zauvijek đavlov rob; zauvijek uživati u radosti s anđelima i svetima u nebu ili tugovati i gorjeti s osuđenima u paklu. Ozbiljno se pobrini za svoju dušu i znaj da od dobroga života ovisi dobra smrt i vječna slava. Stoga ne gubi vrijeme, dobro se ispovjedi, obećaj Gospodinu da ćeš oprostiti svojim neprijateljima, da ćeš popraviti sablazni, da ćeš biti poslušniji, da nećeš više gubiti vrijeme, da ćeš svetkovati blagdane, vršiti svoje staleške dužnosti. Stani dakle pred lice Božje i reci od srca: Gospodine moj, od ovog časa tebi se predajem,  ljubim te, želim ti služiti sve do smrti. Presveta Djevice, majko moja, pomozi mi u tome. Isuse, Josipe i Marijo, neka se u miru s vama odjeli duša moja.