“Sjeti se čovječe da si prah!”

Brzo se smjenjuju dani radosti i tuge, slavlja i pokore. Kao da smo jučer kitili bor i radovali se Novorođenom u jaslicama, a već danas razmišljamo o križu i smrti. Još je jedna korizma pred nama. Vrijeme koje od nas traži ozbiljnost, ulaženje u prostore svoje duše i pronalaženje odgovora na temeljna pitanja moga postojanja; Tko sam? Kamo idem? Koji je smisao mog života? Što je moje životno uporište?

Pepelnica nas uvodi u misterij prolaznosti. „Sjeti se čovječe da si prah…!“ Ovaj život na zemlji je tek trenutak u odnosu na vječnost. Ali Bog nam je darovao taj život i na nama je kako ćemo ga proživjet, hoćemo li ostaviti trag svjetla slijedeći Darovatelja života?

Za korizmu kažemo da je to najozbiljnije vrijeme u godini. Ali kako mi ljudi sve znamo banalizirati, tako je postalo i danas „moderno“  da je najvažnije pitanje „Čega si se odrekao u korizmi?“ I naše „zvijezde i zvjezdice“ ponosno po portalima i medijima pričaju o odricanju od cigareta, hrane…a da zapravo pojma nemaju zbog čega. Koji je smisao? Je li smisao korizme odricanje od hrane i ostalih užitaka? Zbog čega? Jesam li onda na kraju korizme taj novac koji sam uštedio odricanjem poklonio potrebitima? Jesam li učinio nešto dobro sa sebe i za drugoga?

Korizma nas poziva na OBRAĆENJE! Na promjenu svog života. Na otkrivanje smisla postojanja. I da, poziva nas na odricanje, ali ne jer je to moderno i tako svi rade, već na odricanje od zla, sebičnosti, oholosti, škrtosti, lijenosti, svadljivosti, grubih riječi, laganja… Poziva nas da se odreknemo svega onoga što nas udaljava od drugih i od Gospodina. Poziva nas da se vratimo Izvoru, da se napajamo na Radosnoj Vijesti, da razmišljamo o križu preko kojega smo otkupljeni i spašeni. I ne trebaju velike stvari. Jedan osmjeh tužnome, razgovor osamljenome, utjeha žalosnome, kruh gladnome, molitva za izgubljene…i događa se obraćenje našeg srca i ovaj svijet postaje ljepše mjesto. I shvaćamo da nas je Stvoritelj stavio na ovu zemlju kao hodočasnike na putu k Njemu, ali i dao nam zadatak da iza sebe ostavimo trag dobrote, trag Njegove ljubavi.

Ponuda koju vam dajemo je da svakodnevno pročitate misna čitanja tog dana, zatim pročitate pjesmu i zastanete na trenutak osluškujući koju poruku vam Bog želi reći za taj dan.  Bog uvijek progovara. Mi samo trebamo imati otvoreno srce da Njegov glas dopre do nas. I ako uspijemo pretočiti poruku u konkretno djelo naš korizmeni hod bit će plodonosan.