Blagdan Bezgrešnog začeća i početak blagdanskog oratorija
Blagdan Bezgrešnog začeća i početak blagdanskog oratorija

Blagdan Bezgrešnog začeća i početak blagdanskog oratorija

Čim sam ušao u Konvikt sv. Franje, odmah sam pronašao mnoštvo mladića koji su me slijedili po ulicama i trgovima, pa i u samu sakristiju konviktne crkve. Nisam se međutim mogao za njih izravno brinuti zbog nedostatka pro[1]stora. Jedan šaljiv događaj pružio mi je prigodu da pokušam ostvariti plan s mladićima koji su se skitali ulicama grada, pogotovo onima koji su bili pušteni iz zatvora. Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Marijina (8. prosinca 1841), u određeno sam vrijeme oblačio sveto ruho za slavljenje svete mise. Sakristan, Giuseppe Comotti, vidjevši jednog dječaka u kutu, pozove ga da mi dođe posluživati kod mise.
– Ne znam, odgovori ovaj posramljeno.
– Dođi, ponovi sakristan, želim da ti poslužuješ kod mise.
– Ne znam, opet će dječak, nikad nisam posluživao kod mise.
– Glupane, reče sakristan vrlo bijesan, ako ne znaš posluživati kod mise, što radiš u sakristiji?
Nato on uze štap za isprašivanje i poče tući sirotoga dječaka po leđima i glavi. Dječak je počeo bježati. – Što radite? povikah glasno. Zašto ga tako tučete, što je učinio?
– Zašto se mota po sakristiji ako ne zna posluživati kod mise? –
 Loše ste postupili.0
 – Što se to Vas tiče?
– Jako me se tiče, to je moj prijatelj. Odmah ga pozovite, moram s njime raz[1]govarati.
– Tuder, tuder, zvao je sakristan trčeći za njim. Uvjeravajući ga da će s njim bolje postupati, doveo ga je k meni. Dječak je prišao dršćući i sav u suzama zbog udaraca koje je primio.
– Jesi li već bio na misi? upitah ga što sam ljubaznije mogao.
– Ne, odgovori dječak.
– Dođi onda i prisustvuj misi. Nakon nje ću s tobom razgovarati o nečemu što će ti se svidjeti. Obećao mi je da će učiniti kako sam mu rekao. Htio sam smiriti tog siromaha i ne ostaviti ga s lošim dojmom o ljudima u sakristiji. Nakon što sam proslavio misu i dolično se zahvalio, poveo sam svog izabranika u pokrajnju prostoriju. Uvjeravajući ga da se više ne treba bojati batina, veselo sam ga počeo ispiti[1]vati: – Dragi moj prijatelju, kako se zoveš?
– Zovem se Bartolomeo Garelli.
– Odakle si?
– Iz Astija.
– Je li ti živ otac?
– Ne, otac mi je umro.
– A majka?
– Majka mi je također umrla.
– Koliko ti je godina?
– Šesnaest.
– Znaš li čitati i pisati?
– Ne znam.
– Jesi li već bio na prvoj pričesti?
– Ne, nisam.
– Jesi li se već ispovjedio?
– Da, kad sam bio mali.
– Ideš li na vjeronauk?
– Ne usuđujem se.
– Zašto?
– Jer su drugi dječaci manji od mene, a znaju katekizam. Ja sam tako velik, a ne znam ništa. Zato se stidim poći na vjeronauk.
– Kad bih ti ja posebno držao vjeronauk, bi li htio doći?
– Da, rado bih došao.
– Bi li došao u ovu sobicu?
– Vrlo rado, samo da me ne tuku.
– Možeš biti miran, nitko te neće zlostavljati. Štoviše, bit ćeš moj prijatelj i imat ćeš posla samo sa mnom i ni s kim drugim. Kad hoćeš da započnemo vjeronaučnu pouku?
– Kad god hoćete.
– Večeras?
– Dobro
– Hoćeš li odmah?
– Da, i odmah vrlo rado.
Ustadoh i načinih znak križa za početak, no moj učenik ničim nije odgovorio jer nije znao kako. Na toj prvoj vjeronaučnoj pouci zadržao sam se na tome da ga naučim kako da načini znak križa te da ga upoznam s Bogom Stvoriteljem i svrhom za koju nas je stvorio. Iako slaboga pamćenja, Bartolomeo je ustrajnošću i pažljivošću za nekoliko nedjelja uspio naučiti ono što je potrebno kako bi se mogao dobro ispovjediti, a malo nakon toga i primiti svetu pričest. Tomu mom prvom učeniku pridružili su se i neki drugi. Te sam se zime usredotočio na neke odrasle kojima je bio potreban poseban vjeronauk, osobito na one koji su upravo izašli iz zatvora. Tada sam izravno iz iskustva naučio da mladići koji izađu iz kaznene ustanove, ako pronađu nekoga tko im je naklonjen, tko se za njih brine, pomaže im nedjeljom, nastoji ih zaposliti kod poštena poslodavca i posjeti ih koji put tijekom tjedna, počnu živjeti časnim životom zaboravljajući prošlost te postanu dobri kršćani i pošteni građani. To je bio početak našega Oratorija, koji je po Gospodnjem blagoslovu tako napredovao kako prije toga zasigurno ne bih bio mogao ni zamisliti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)