Hvaljen Isus i Marija !
Zovem se Nada Tokić Predović. Živim u župi sv. Ane u Rudešu od udaje 1996 godine. Redovito sam počela dolaziti u župnu crkvu od 2000 godine. Kad sam došla u župu nisam ništa znala o salezijancima i njihovom poslanju za spas mladih. Odrasla sam među franjevcima i u bližem okruženju nije bilo salezijanaca.
Iako nisam ništa znala o salezijanskoj duhovnosti kad god bi razmišljala o svom pozivu i poslanju, gdje me to Bog poziva, o ispunjenju i o tome što bi dobro mogla učiniti najviše me je privlačio rad s mladima, odgoj mladih ( kako ih uputiti i dovesti na pravi Put). Uvijek mi je bilo najžalosnije vidjeti izgubljene mlade ljude kako su krenuli krivim putem i kako se uništavaju i propadaju toliki mladi životi koji su tek počeli živjeti i spoznaja da je toliko mladih ljudi je zarobljeno u različitim ovisnostima alkohola, droge, kocke a nikad svojom krivnjom nego i znatiželje, dosade ili spletom obiteljskih okolnosti na koje nisu mogli utjecati. Osjećala bi veliku empatiju i potrebu da im nekako moram pomoći.
Sam dobri Bog me je svojom providnošću doveo u župu koju vode salezijanci, godinama sam upoznavala njihovu karizmu i to me privlačilo. Nisam znala ni tko su to salezijanci suradnici i da je to treći red salezijanaca koji kao laici pomažu i zajedno sa salezijancima svećenicima rade na spasu mladih. Uglavnom bi eventualno čula na obavijestima nakon sv. mise da suradnici imaju svoj redoviti sastanak a što to konkretno rade nisam znala. S obzirom da me je to privlačilo bila sam znatiželjna pa sam se raspitivala ali sam opet mislila da je to za određenu grupu ljudi koji su bliski sa svećenicima.
Na jednoj sv. misi je bilo svjedočanstvo jedne suradnice i nakon svjedočanstva je slijedio poziv za one koji žele postati salezijanci suradnici. Prijavila sam se i krenula u početnu formaciju koja je trajala dvije godine kroz to vrijeme upoznavanjem salezijanske duhovnosti sazrijevao je moj poziv. Prilikom dolaska relikvija Don Bosca utječući se samom Don Boscu odlučila sam da želim biti salezijanka suradnica i raditi za spas mladih duša iako nisam znala na koji način.
Salezijanka suradnica sam od 2013. godine kad sam na proslavi 100 godina salezijanaca u Hrvatskoj dala svečano Obećanje. Od tada djelujem u župi kao salezijanka suradnica bilo u osobno ili u zajedničkom apostolatu Udruženja salezijanaca suradnika. Bila sam koordinator Mjesnog središta Rudeš 6 godina i tri godine član Pokrajinskog vijeća USS za odgoj i formaciju.
Nedugo nakon početka mog suradništva susrela sam se s majkom čija je kćerka bila u odgojnom domu za maloljetnike koja mi je pričala o teškoj situaciji u domu i djevojkama koje dolaze iz problematičnih obitelji ( nasilje , droga, alkohol, bolesti), da su djevojke tamo odvojene od obitelji, neke i bez škole i sa velikim osjećajem krivice prepuštene lošem sustavu i samima sebi. To me je potaknulo da kontaktiram ravnateljstvo doma i da sa grupom suradnika krenem u posjete djevojkama. Djevojke smo posjećivali redovito 4 godine do epidemije korone i prestanak rada doma. Djevojke su nas uvijek radosno čekale, bile su ugodno iznenađene da im netko besplatno posveti pažnju i da im dođe netko od koga će čuti nešto pozitivno o životu. Pristupali samo im s ljubavlju i pažnjom koja može promijeniti njihova srca.
Trenutno, grupa nas salezijanaca suradnika kao volonteri posjećujemo Centar za pružanje usluga u Zagrebu u kojem su privremeno smješteni mladi koji imaju različitih problema u ponašanju, pomažemo im u učenju i sudjelujemo u zajedničkim slobodnim aktivnostima.
Znam da ako pomognemo barem i jednom mladom čovjeku u njegovom odrastanju da pronađe i ostane na pravom Putu da ću se osjećati kao da smo spasili cijeli svijet. Udruženje salezijanaca suradnika doživljavam kao svoju drugu obitelj, rad u zajedničkom apostolatu Udruženja kao i u osobnom me ispunjava i zahvalna sam dragom Bogu što me je pozvao u salezijance suradnike.
Divno!!!!
Bvb